Uvijek dobijem inspiraciju pisati o tebi,ležeći na krevetu i slušati magični,žestoki zvuk Seattlea....
Sjetim te se u hiperaktivnoj djevojčici koja leta našim hodnicima po školi.....
U njoj vidim tebe....
Plava kosa do uha,plave oči te nestašno dječje lice....
Slušajući tvoje pjesme promatram svaku riječ svaku koja govori neki djelić o tebi...
Teško je gledati video snimke,gledati tvoje pokrete,govor i tvoje disanje....kojih nažalost više nema...
Ostavio si velik trag,jer si napravio nešto drukčije,nešto čudnije što je obilježilo tvoj život...
Rekao si : «I hate myself and I want to die».....
Možda si to željeo ali ipak mislim da te dokrajčila «žena» kojoj si predao svoj život....
Courtney Love,kada spominjem njeno ime..riga mi se...tako da necu o njoj....jer mrzim je..
Mnogi će mi reći:»Joj,bila sam i ja u fazi Nirvane i Spirita»
To u ovom trenutku nemogu zamisliti,jer vječno ću slušati tvoju glazbu.jer to je ipak obilježilo(obilježava) moje teenagerske dane....
Tebe više nema,ne možemo te vratiti...ali ćeš vješno živjeti u meni (nama)...
Ovo sam napisala jer me «pukla» inspiracija....
Ovaj tekst možete protumačiti...kao da sam luda,ovisna,opterećena....
Nije ništ od toga...došla inpiracija prema čovjeku kojem se divim i ..et...
Pozdrw!!!!
Post je objavljen 25.11.2006. u 00:29 sati.