Marketing
Little pieces of everything
Opet se gubim.
I ne znam kako misli ugurati u riječi... Slike i zvukove u glavi sažeti u definirane oblike... Odrezati sve ono što ne stane u ideju razumljivosti i biti nadasve racionalan... Jer to nije to. Ne, ne, ne.
Kažu da se zabrinem ako ne vidim gdje mi konci u glavi počinju i završavaju... Ali tko sam ja da ograničavam beskraj u svoje oči...?
I da se ne trudim mijenjati svijet. Da umjesto toga mijenjam sebe... I postanem nešto što nisam.
Iako ne znam ni što zapravo jesam...
Tek da se ne želim utopiti u homogenoj masi jednoličnosti... I izgubiti snove.
Kroasani su jako sitni i suhi i ne znam uopće zašto ih kupujem... Valjda zbog čokolade u njima. Moja ovisnost. Jedna od njih.
Imam crne pramenove u kosi. I putujem... Idem u Zagreb na Leb i Sol. A opet... Još nisam svjesna kolikih je razmjera moja želja za zrakom sa oblaka. Samo znam da je prešla u opsesiju.
I oni ne znaju koliko si i ti papirnat, prijatelju moj... Svih ovih godina koje živiš u meni, sa šarenom kapom i crnim kaputom... Ne bi nikad shvatili.
Ali drukčije ne ide.
Da.
Post je objavljen 24.11.2006. u 19:09 sati.