Kao najpoznatija i najviše slavljena grčka tragedija, "Kralj Edip" veoma temeljito obrađeno i genijalno napisano djelo. Sofoklo, za razliku od Eshila, koji likove prikazuje jednostavno, u grubim potezima, težište radnje stavlja na njihovu sudbinu i mnogo se više usredotočuje na njihov duševni život.
Mit o Edipu Sofoklo je obradio sa psihološkog stajališta, realistično dočaravajući unutarnje borbe i previranja glavnoga junaka, stavljajući u prvi plan Edipovu sudbinu. U upornom i grozničavom istraživanju, Edip dolazi do spoznaje da je ubio vlastitog oca Laja i oženio se majkom Jokastom. Sofoklo majstorski ocrtava kako postupno i sigurno dolazi na svijet strašna istina. Iako je pritisnut dubokom trpnjom i strašnom moralnom nevoljom, Edip s golemom duševnom snagom prihvaća istinu, izbode si oči i odlazi u progonstvo, a njegova žena/majka se vješa.
Cijela tragedija se zapravo sastoji u Edipovu istraživanju vlastite prošlosti, u njegovim sumnjama, nadama i patnjama. Može se reći da Sofoklo analizira mit o Edipu, jer su se sva presudna zbivanja dogodila prije vremena prikazanog u djelu. Strog u strukturi, pokazuje nam kako se čovjek, u pokušaju da se oslobodi teških životnih udaraca, sve više i više zapliće u mrežu nesreće, te ga na kraju upropaštava vlastita znatiželja. U početku tragedije, Edip je sretan, slavljen i moćan, a na kraju posramljen, slijep, očajan i posve skršen. U tom je kontrastu i smisao tragedije.
Sofoklo zna da nesretni nisu samo krivci, nego i nevini, baš poput Edipa, koji je postao simbolom ljudskog duha koji srlja u vlastitu propast.
LJUDI MOJI, PA TKO BI REKAO DA JE OVO NAPISANO PROŠLE GODINE, SA SAMO 15 GODINA?
Post je objavljen 24.11.2006. u 19:08 sati.