Koncert na trgu.
Hrpetina ljudi kao sitne tockice.
Moc jednolicne mase ispunjene fascinantnim pojedincima.
Zvuk udaraca ruke jedne o drugu.
Mnostvo glasova pjevajuci iste rijeci.
Sretno dijete.
Totalno drukciji od drugih.
Moja prva ljubav.
Samo za taj osjecaj.
Vjestice.
Davorin Bogovic.
Hladno pivo.
Boris Leiner.
*Pobijajuca asocijacija na harmonicno naselje pokraj Utrechta*
*Hoce li se Johnny ikad vratiti?*
Okret i pogled na nepoznata lica.
*Voli gledat ljude. Jako.*
*Kako ce to izgledati za 10 godina?*
Razmisljah o buducnosti.
Pitat ce me sto sam slusala, kamo sam izlazila, koga sam poznavala.
Da.
*Ja zapravo ni ne znam koliko sam sretna sto poznajem ljude koje poznajem*
Volim svoj novi crni kaput.
I prekrasne gumbe sa cvjetekima.
I renoviranu gitaru.
I nove zice.
I svoje bolne prste od G,Am,C,Em.
Covjecja rijec je kao kakav napuknuti lonac, na kojem izvodimo melodije koje bi jedva razigrale medvjeda,a mi bismo htjeli da ganemo zvijezde.
Madame Bovary.
Nije me se narocito dojmila.
Ne znam razlog.
Sretno dijete.
Igor Mirkovic.
Preporucam svakako.
Azra.
*Zasto mu jednostavno nije pokucao na vrata?*
Pankrti.
Prljavo kazaliste.
Film.
Haustor.
O da.
Galerija sljikica.
*Savrsenstvo nesavrsenstva.*
Oprostite mi ljudofi moji.
Nisam imala vremena.
A ni volje.
Budem.
Obecajem.
Kad dobijem inspiraciju.
*Zasto mi vrijeme klizi kroz prste? Pa zatvorila sam saku...*
Hm.
Pricica nikako da dobije car.
Prejednostavna, obicna.
Mislila sam da ce ispast drugacije.
Ocito se prevarih.
*Da je dovrsim?*
Zelim napisat neke brojke.
Al...
*Stiskam strelicu al nema.*
We'll walk in the shadows
By day we'll live in a dream
We'll walk in the shadows
One day you'll be with me
If only you believe...
*Zvucnik u sobi je fenomenalan. Ova pjesma dozivljava savrsenstvo.*
Post je objavljen 24.11.2006. u 17:16 sati.