Jucer sam mu rekla..
popodne sam
odlucila pod mus da to mora biti veceras i gotovo..
i onda je prošlo prvih pet minuta nakon odluke, pa drugih,
pa sat vremena,
pa smo uspjeli odgledati i film ( a ja sam još uvijek šutila),
pa smo odgledali i drugi...još uvijek ništa...
pa smo poslali gladni
(to je zaključio jer mi je krulilo u trbuhu, a prava istina je
da su me počeli šorati grčevi od nervoze, kako da mu kažem, šta da mu kažem.....)
inače se gnušam patetike i prenavljanja, svega s prefixom naj..
neki dan sam se izbezumila na neku njegovu poruku za koju bi moja frendica rezala žile,
ali ne i ja..
ne volim to..riga mi se na hej ljepotice, najljepša i sl..
ali volim
1. kad mi on ujutro kaže – lijepa si..
2. kad me raspizdi pa sam ko zmaj, luda, izbezumljena i on kaže volim kad me tako gledaš....
3. kad me nakon cigarete poslije pogleda i kaže..ne mogu te prestati gledati, ne mogu prestati......
(ostalo baš i nije za napisati :)
ps. i kad mi u pola noći radi sendvič od ničega (jer nam je frižider prazan)
a nakraju to ništa imam okus najbolje francuske kuhinje...
i ne lažem kad kažem da je najbolji, u kuhinji, krevetu..........
i sve ja to mislim, sve ja to negdje pišem, govorim, osjećam ali ne mogu reći...
sve što govori volim slušati, osim onog što ne mogu reći....
a posljednjih 7 mj nisam mogla, a on je govorio..obično je priča nekako drugačija,
bar sudeći po filmovima koje
gledam oko sebe..
a nije da to ne mislim i ne osjećam
mogu to reći, mami, tati, bratu, bilo kojoj životinji
osim svojoj najdražoj životinji – njemu..
why? djelomično jer vjerujem u pizdariju da te riječi samo pokvare dobru stvar,
a djelomično zato jer jednostavno nisam tip od riječi...bar ne takvih..
na kraju je ona druga K. na moment preuzela stvari u svoje ruke,
i taman u trenu kad smo opet počeli gužvati plahte, počela se smijuljitii i smješkati..
(njemu ništa nije bilo jasno...pretpostavio je kao i uvijek da imam neku igricu u glavi ili sl......)
a ja sam ga onda, kao u onim romanima na kiosku i ljubićima na telki nedeljom popodne,
primila za guzu, i lagano šapnula...volim te....
bojala sam se što ću osjetiti kad konačno kažem te riječi..
u trenu kad je čuo što sam rekla (a očekivao je nešto totalno drugačije),
samo me zagrlio, tako čvrsto da sam mislila da ću prestati disati..
i bilo mi je lijepo,
i osjećala sam se slobodno,
snažno.....
od danas je u meni samo jedna K.....
niegova..
Post je objavljen 24.11.2006. u 15:02 sati.