eto samo da apdejtiram ukratko. život se malko poboljšao. crnilo je ošlo, a duboka rupa se popunila. zgrade su se nastavile graditi i rijeke teči. katkad me snađe koji dan tuge, bediranja i živciranja, ali to tako mora biti. sad me uglavnom para neka neispavana euforija. sve mi je smiješno, iako sam skontala da mjenjam raspoloženja ko klimakterična baba. stara se prijateljstva se ponovno obnavljaju (bar se tako nadam). naravno sklapaju se i nova. ali neka dobra stara se i raspadaju jer više ne postoji uvijek da opstaju. možda i za to staro prijateljstvo dođe vrijeme da se ponovno obnovi. vidjet ćemo sve! neću ništa nagađati jer nikad ne znaš što te čeka iz ugla. eto tako ja u zadnje vrijeme razmišljam o raznim prijateljstvima... i trošim živce, smijem se na nešto prijašnje. i smišljam, maštam, ma šta sve ne radim. i eto tako, dani prolaze, prebrzo, kao da je juče bilo ljeto, a 12 mjesec se jako brzo približava. ti dani su ponekad loši, ponekad dobri, zavisi kako kad i tko ga pokvari ili što.... ugl. zapravo sam imala par postova pripremljenih da ih objavim, zapravo 3 posta, ali trenutačno se ne osjećam da ih objavim. jedan od njih najvjerojatnije neće uopće biti objavljen, jer vjerujem da bi unjeo puno kaosa... a to trenutačno ne želim nitkome. samo vam želim da uživate, odmorite se tijekom ovog štrajka+vikenda.... evo objavim jedan moj refereat iz sociologije koji sam napisala i dobila 5,5, ah ma bitna sam. samo da naglasim da se radi o STRATIFIKACIJI, a to je nejednakost među ljudima, tj. njihov različit vertikalni položaj. da prevedemo na lakši jezik, to vam je zapravo kao neka ljestiva tko bi po nama trebao biti gore, a tko dolje, tko po nama JE gore, a tko dolje i tko općenito je gore, a tko dolje... eto, ako vam se ne da čitati, nemojte.....novi post sljedi ubrzo..... LJUDI UŽIVAJTE
LJUBAVI, VOLIM TE I NEMOJ JEST MAJONEZU I JAJA!
DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Kada bismo gledali od vrha prema dnu na prvom mjestu definitivno bi bili političari koji imaju neku sveopću vlast. Imaju novac koji pokreće svijet, a uz to i neku određenu vlast tj. Kontrolu nad određenim dijelom države. Snima ih se, sluša i promatra svakodnevno. A to i žele. Nije važno što si učinio glavno da si viđen vjerojatno je rećenica koja njima konstantno prolazi kroz glavu. Obećavaju razne promjene i poboljšanja dok traju izbori. Svoja obećanja pokušavaju ispuniti prije nego je izabrana određena osoba. A nakon toga ih boli briga. Glavna i najdraža rečenica im je NAROD JE NAJBITNIJI. Što je čista laž u koju ljudi vjeruju, jer su se političari toliko izvježbali u laganju da su i sami počeli vjerovati u to. Najžalosnije od svega toga je to što ljudi iz godine u godinu izabiru loše ljude. Iza političara bi vjerojatno bila vojska ili policija. Ljudi ih smatraju nečim nedodirljivim, snažnim i moćnim. A zapravo nisu ni jedno od toga. Mnogim ljudima policija je zakon, što zapravo uopće nije istina, ona ga samo provodi i to uglavnom loše. Policajci su puni sebe jer misle da svatkome mogu utjerati strah u kosti, zaustavljaju ljude na ulici bez nekog posebnog razloga samo zato što im je dosadno i nemaju pametnije posla. Često puta me zaustavila krim policija kasno navečer. Uvijek bi se uglavnom prepala i to samo zato što je normalno da se uplašiš kada vidiš policajca. Kao prvo oni uopće to nisu. Ponašaju se da drže sve ljude u šaci, a zapravo nemaju nikakvu kontrolu. Rade česte greške poput toga da se deru bez razloga. Pretrpaju sve stvari i kada ne nađu ništa samo hladno odu bez da se isprćaju i naravno odu razočarani jer nisu uhvatili nikoga. Uglavnom su svi potplaćeni tj. Rade za nekoga sastrane pa tako nisu objektivni već pristrani. Kada sam bila mala sjedila sam na svome balkonu i gledala u dvorište koje je djelilo barem desetak zgrada. U dvorište je ušao ogroman kamio Coca Cole i parkirao tako da je zakrčio prolaz, netko je to dojavio i desetak minuta poslje stvorio se policajac na motoru. Prišao je vozaču i nešto mu rekao. Pričali su jedno pet minuta kada je policajac počeo vaditi neki blokić kao da će napisati kaznu. Na to je vozač otvorio svju kabinu i izvadio kolu od dvije litre. Pružio je policajcu, a on je samo spremio blokič, uzeo kolu, pozdravio i otišao. To je samo dokaz koliko je policija potkupljiva, a ovaj je bio očito toliko jadan da je odbio napisati kaznu zbog boce kole. Vojska je slična kao i policija, samo što su to uglavnom nabrijane seljačine koje se hvale svojim borilačkim sposobnostima i oružjem. A zapravo se ne znaju tući, već znaju čovjeka prestrašiti riječima a oružje koje imaju nije uopće u njihovom vlasništvu. Nakon toga bi došla mafija koja bi vjerojatno mogla stajati na prvome mjestu da nije toliko skrivena. Oni upravljaju ljudskom maštom i novcima. Dilaju velike količine kokaina i heroina ispred očiju policije i vlade. A oni ili sudjeluju u tome, ili se prave sljepi jer znaju da je mafija u stanju mnogo stvari učiniti. Nakon mafije dolaze oni ogromni trgovački lanci, uglavnom strani. Samo su jednostavno došli i otvorili ogromne markete sa jeftinom hranom, kako bi zaradili što više novaca, jer znaju da ljudi nemaju novaca. Zgrču velike novce i smiju se. Najača trgovačka fora je definitivno kada na razglas kažu da su kupci najbitniji. A zapravo ih boli briga za njih. Još jedna laž na koju ljudi nasjedaju. Na samome dnu nalaze se vjerojatno smetlari. Svi na njih gledaju kao na neke prljave svinje koje smrde i skupljaju naše smeće. Kao da nisu dostojni života na zemlji. A zapravo su vrijedniji od nekog poslovođe u nekoj trgovini. Moraju se ustajati rano da bi pokupili papiriče koje stoka baca na pod, a kanta je samo pet metara dalje. Moraju slušati razna dovikivanja kretena kojima su oni presmješni, moraju slušati kada ljudi prigovaraju i psuju ako su ih slučajno dotakli metlom. A najžalosnije je to što su dobili neku novu odjeću koja je totalno diskriminirajuća. Dali su im to da ih se što bolje primjeti i uoči da su ništa više nego obični smetlari. Između njih i direktora nalaze se obični ljudi tj. Mi koji ne možemo planirati svoju budućnost jer ne znamo da li ćemo dobiti posao, a i ako ga dobijemo, da li će šef biti kreten, da li će plaća biti dovoljna za uzdržavanje obitelji i da li ćemo voliti uopće taj posao. Tu se nalaze i pametni ljudi koji imaju po dva fakulteta ali se to necijeni dovoljno jer su jednostavno neprimjećeni. A zapravo imaju ideje kako spasiti državu ili njen proračun. Profesori koji moraju trpiti svakojaku dječurliju svaki dan više od pola godine imaju toliko malu plaću da si ni psihijatra ne mogu platiti da bi izlječili svoje živce. Tu su i ljudi koji rade po dva tri posla samo zato da bi mogli platiti račune i eventualno kupiti nešto odjeće. Ne bi to sve bilo toliko strašno da hrvati nisu navikli živjeti na visokoj nozi. Pa si tako kupuju bjesne aute, da bi se mogli pokazati i da bi drugi govorili o njima. Ali na kraju krajeva nije bitno kako živiš već kako drugi vide da živiš.
Post je objavljen 24.11.2006. u 14:34 sati.