Ma izvlačim iz kompa nekakve pjesmice, pa evo neka bude i ova objavljena, sa početka ove godine.... Ma pukao sam ovih dana, sad me Arsen i njegove pjesme tjeraju da pišem....
Dunavskom prema Sjenjaku...
Nešto me vuče
Da ti dođem na prag
I kažem još jednom
Oprosti
vjerujem
Možda i luđak sam ja,
Da ćeš ti suze propustiti
I poći za mene tad…
Jer svaki put kada
odlazim daleko
Prođem ulicom sjećanja
I pomislim na nas…
Možda vara taj osjećaj
Što obuzima sad,
Dvije tri ruže u ruci
Možda poprave dojam
I ti se nasmiješiš
I Kao nekada
I pročitam ti u očima
Sve naše proživljene pustolovine
Zajednička druženja
Poljupce, svađe, razgovore…
Zar previše tražim
Zaboravljen, ostavljen i nesretan
Dok kročim Dunavskom prema Sjenjaku
Vrteći film iz dvije i četvrte
Ili je bila dvije i peta
Više me sjećanje ne služi
I možda bolje odustati
Pred pragom naše ljubavi
Nego osramoćen biti
Kada hladno otvoriš vrata
I pitaš tko sam i kome cvijeće nosim
Tvojoj majci?
A iza tebe klinci tvoji se igraju
Tamo gdje smo mi
Sretno ležali…
i razbijali barijere
rušili vlasti
i hrlili na barikade…
o ljubavi moja bivša
što ćeš reći
kada vrata budeš otvarala
Jedne zime
Kada budeš kroz plač šaptala mi ime…
Post je objavljen 24.11.2006. u 13:35 sati.