Flamenko nija samo španjolski oblik pjesme i plesa.
Oni koji ga poznaju kažu da je to zapravo način života.
Ta vrsta glazbe potječe iz Španjolske, točnije iz južne Španjolske, odnosno njene pokrajine Andaluzije.
Povijesno gledano, flamenko je oduvijek bio glazba siromašnih i potlačenih.
Go to ImageShack® to Create your own Slideshow
U nastanku flamenka su glavnu ulogu imali Romi, a sudjelovali su i Arapi, Židovi, ali i starosjedioci Andalužani.
Vjeruje se da riječ „flamenko“ potječe iz arapskog jezika od riječi „felag mengu“ što znači „lutajuću seljak“. Taj se pojam najvjerojatnije odnosio na španjolske muslimane koji su se, ne želeći se obratiti na kršćanstvo, pridružili Romama i u izbjeglištvu pokušali pobjeći kaznama.
Bez obzira na pravo podrijetlo riječi, na početku 1800. godine potvrđeno je da je pojam flamenko služio kao naziv za Rome s područja Cadiza, grada na jugu Andaluzije.
Poslije se tom riječju opisivala umjetnost kakvu poznajemo danas.
Flamenko je umjetnička forma koja se tradicionalno ne služi pisanom notacijom već se usmeno prenosi s koljena na koljeno.
Izvođač mora naučiti sve elemente o strukturi svake pojedine pjesme, a oni će mu poslije poslužiti u skladanju vlastitih kompozicija.
U današnje vrijeme postoje tri forme flamenka:
Cante – pjevanje
Baile – ples
Toque – sviranje gitare,
Pri čemu je pjevanje bilo i još je glavni dio te umjetnosti.
Flamenko se temeljio na umjetnosti pjevanja, pri čemu je pjevač (cantor) često zglobovima prstiju ili štapom udarao vlastiti ritam.
Utjecaji jazza, salse, bossa nove i drugih često su vidljivi u suvremenom flamenku.
Promijenio se i ples, osobito se to odnosi na ženske izvedbe, kako bi se što više istaknuo temperament i umjetnički dojam.
Gitarističke izvedbe koje su u prošlosti bile samo pratnja, postale su solistička umjetnička forma, a Paco de Lucia smatra se pionirom tog usmjerenja.
Post je objavljen 24.11.2006. u 00:58 sati.