Marketing
"Čudno je to kako je malo potrebno da budemo sretni, i još je čudnije kako nam baš to malo nedostaje."
"Nemoguće je tačno odrediti trenutak rađanja prijateljstva.
Kao što postoji kap koja prepuni sud kad ga punite, tako
nakon niza prijatnih gestova postoji onaj koji vam prepuni srce."
Danas htjedoh zaplakati koliko si mi bila lijepa.
Riječi nisu dovoljne.
Dovoljne za osjećaj koji se probudio u meni.
Nešto veliko. Sreća. Sigurnost. Prijateljstvo.
Osmjesi su izašli na lice.
U balonu je struja izazivala iskrice sreće.
Prijateljstvo se ne nalazi, ono se gradi.
Mi smo svoje izgradili. Nadopunjujemo ga.
Od našeg prvog ljeta.
Tad si mi cijeli život pričala i tišina rijetko kad bi trajala.
Naše prve male tajne. Naše prve spoznaje.
I svi su sumnjali u naše prijateljstvo.
U opstanak.
Pričala si, pričala, pričala.
Ja sam pomno slušala tvoje riječi i upijala ih.
Moždane stanice spremile su ih u posebnu sobu.
Sobu "zaštitnica".
To ljeto sam se zaljubila u tebe.
U tvoje oči, tvoj osmjeh, pokrete i tvoju osobnost.
Stekla si kod mene frekvenciju poštovanja.
I divila sam ti se. I gledala te.
Rekla si mi "to".
I osjećala sam se posebno.
Poštovala svako tvoje slovo.
Cijenila te.
Pratila u beskrajnost.
Povjerila si mi "ono".
Povjerila si mi život.
Sa jedne strane bila sam ti prijateljica, sa druge ne.
Povjerila sam ti svoj život.
I vratila si ga.
Kako si lijepo pričala o meni.
Bila sam ispunjena.
Cijenila si me. Voljela si me.
Sve je bio taj trenutak.
I to smo bile mi.
"Svoje su prijateljstvo stavili iznad istine, interesa, viših ciljeva, iznad kralja, kraljice, iznad svega."
Kad ti plačeš i ja plačem.
Kad se ti smiješ i ja se smijem.
Drago mi je da sam opet držala svoj najveći balon.
Balon u kojim struji uživanje u životu.
Življenje za sutra.
Cjenjenje malih stvari.
Divljanje sitnicama.
"Nasmeši se kad me vidiš, ostanemo Prijatelji. Jer niko ne zna sta smo hteli, jer niko ne zna sta smo bili... Ostanemo Prijatelji.."
volim te
Post je objavljen 24.11.2006. u 00:52 sati.