Marketing
a možda ipak jednom....
znaš priznat ću ti nešto sada...
šetat ću jednom dugom ulicom-ulicom dostojnom našega ponosa
i jednom se više neću zaustavljati pokraj svakog našeg mjesta
koračat ću, vidjet ćeš, ovim svijetom teškim, odlučnim koracima-ponosnim koracima
i jednom ću moći prkositi našim uspomenama, bez pognute glave
trčat ću kroz more osjećaja bez da me i jedan val dotakne-svaki put ponosno ću ga preplivati
i jednom ću moći istini reći- zauvijek samo tvoja, a da ne pobjegnem tada miljama daleko
sjedit ću na klupi sjećanja i šaptati joj o jednoj djevojci-tako ponosnim riječima
i jednom ću shvatiti koliko zapravo samo hrabri mogu reći volim te
ležat ću u hladnom krevetu, koji je nekada uzavreo strastima
i jednom ću ti moći prići i pitati zar stvarno možeš bez mene-ponosno te gledati u oči
promatrat ću tebe...sebe...nas... kao neku daleku prošlost
i jednom ću ti prestati predbacivati to što si otišla, jer morala si-bila si ponosna
neću se više budit u ljetnim noćima kada vjetar nestašno, nespretno donese tvoj miris
i jednom ću ti moći reći sve ovo-jednom kad te prebolim-jednom kad ponosno obrišem suze
ali danas još ne, danas budi uz mene, jer danas te još volim
Post je objavljen 23.11.2006. u 22:07 sati.