Marketing
Odletjeti...poletjeti...željeti...
Gledala sam osobe oko sebe, neki su žurno ispisivali stranice, da li zbilja osjećaju, zar svi vole i osjećaju se voljenima? Jer, nisam znala što napisati: razmišljala sam, kako pisati o nečemu što ne znaš, ne vidiš. Odlutala sam do talijanske predrenesanse i trojice značajnih predstavnika:
Dantea koji me oduševio kada smo ga čitali, imala sam viziju njegovog „Pakla“ i sada ga imam u glavi. Božanstvena komedija koju je počeo pisati nakon ispisanih stihova voljenoj Beatrice. Sanjala sam par puta broj 365, ne mogu se sjetiti, ali kada se zbroji hrpa podataka dobila sam broj 365. Ali…nije važno, još nisam odgonetnula. On, Dante se igrao brojkama, svi su pisali u nekim šiframa, 33 pjevanja triju dijelova i jedno uvodno pjevanje, dobio je „savršenu brojku“ 100. Upitala sam se, da li su mitološka bića postojala ili su ama baš sva izmišljena. Egipćani su mi što se svega toga tiče zakon, želja mi je pročitati „Egipatsku knjigu mrtvih“ Rekao je prijatelj posuditi, pošto se njemu u literaturi za faks nalazi, mora ju naći pa... Uglavnom br.3 je mističan. Pakao koji se sastoji od devet krugova, vodi ga Danteov pjesnički uzor Vergilije koji je bio značajan rimski književnik. Ali u svojim djelima Vergilije opisuje ljubav prema prirodi, seoskom životu, a najveću slavu postiže „Eneidom“ junačkim spjevom o lutanjima i osnivanju Rima. Evo par riječi o tim mističnim krugovima, tražite se!
1. Pretpakao, Limb, u njemu su nekršteni. Tamo se nalazi dvorac mudraca-pogana gdje boravi i sam Vergilije. Duše u limbu nemaju posebnih muka, one trpe čežnju bez nade.
2. Ovdje je Minos, sudac. Tamo su ljubavnici koje nosi vjetar, objektivizacija njihove strasti (Kleopatra, Helena, Pariz, Tristan, Paolo i Francesca)
3. Bara u kojoj su proždrljivci , tu se nalazi troglavi Kerber
4. Škrti i rasipni i Pluton u liku vuka.
5. Močvara Stiks u kojoj su srditi.
6. Disov grad unutar kojeg se nalaze gorući grobovi, tu su krivovjerci, bezvjernici, ljudi koji ne vjeruju u besmrtnost duše.
7. Podijeljen na tri djela:nasilnici, ubojice i samoubojice
8. Ovdje se nalaze Malebolge: zavodnici, svodnici, simonisti (trgovci svetinjama i crkvenim položajima), vračevi , licemjeri, lažni savjetnici među kojima Dante sreće Odiseja.
9. Izdajice, Lucefer je u središtu zemlje, od njegova pada je i nastao pakao. On maše krilima i sve smrzava, grešnici su u ledu i to u tri razine: Kaina, izdajice rođaka u ledu do brkova, Antenora izdajice domovina s ledom do grla, Tolomeji izdajice dobročinitelja, potpuno u ledu.
Francesco Petrarca koji je pisao intiman lirski dnevnik prema Lauri, nažalost nesretne ljubavi nakon i za vrijeme njezina života. On mi je sada tako najbliži... Jedan link za one koji vole stihove, blog moje prijateljice
Giovanni Boccaccio također rabi broj 100, kao da su svi opsjednuti brojem 100? Priča o sedam djevojaka i tri mladića koji su prisiljeni napustiti grad zbog kuge. Teme su tjelesna ljubav, stjecanje bogatstva, izrugivanje ljudskoj gluposti i religioznom licemjeru! (zadnje je najzanimljivije)Pjesnici , književnici, umjetnici preuzimali su već poznate forme i prikaze. Samo dok su neki umjetnici veličali to što rade, neki su ostavljali mrvice njihovog osobnog uvjerenja koje je vrlo vjerojatno moglo biti istinito... Uzmem u obzir da su mnogi umjetnici radili u vjerskoj službi i imali pristup onome što mi vrlo vjerojatno nikad nećemo moći pročitati. Recite mi kako se osjećate? U kojem krugu Danteovog pakla bi ste završili ili bi ste bili u čistilištu, brijegu na otoku a na samom vrhu gdje je smješten zemaljski raj. Ili bi po vas došla ljubav, kao Beatrice i odvela u zemaljski raj koji se sastoji od nebesa koje se vrte oko Zemlje? Počela sam s pitanjem, s njim ću i završiti glasilo je: osjećam/ne osjećam …
„…ponekad da, ponekad ne. Možda na kraju krajeva kada se sve svede na protokol koji prelazi u naviku, onda ostaje samo ono što je u mislima, tišini i miru. Ali nije važno što osjećamo, važnije je znati! Osjećanje me navodi na ljudsku psihu, mijenu koja se iz dana u dan prelijevaju iz rijeka u oceane, dok je znanje stvar razuma, bar za mene. Dok znam, onda mogu i osjećati. Sada gledam, ispisuju stranice. Ali zanimljivo, kada ih upitate…koliko njih će spomenuti to o čemu pišu kada ih susretnete na ulici i upitate, bilo što u vezi ispisanih stranica?...“
Dok lagano pružam ruke,
Okrećeš se i odlaziš,
Ovaj put zauvijek.
Post je objavljen 23.11.2006. u 19:49 sati.