Poklanjam ti sebe, od srca, na dlanu,
Životnu, stvarnu, onakvu kakvu znaš.
Ponekad inpulsivnu, ali prepunu ljubavi,
Kakvu si uvijek i želio uz sebe da imaš.
Mojim se rukama noćas šire čežnje
I sve one želje u snovima nestale.
Kad te nema, kad si daleko, trebam te,
Usne ni u trenutku ljubit te nisu prestale.
Udisajem jednim, želim te zauvijek sačuvati,
Volim te jer me voliš, i jer je to u nama.
Poput zraka, koji udišem, osjećam te,
To mi je jedina utjeha kad ostanem sama.
Daljina teška, ponekad tako nepremostiva,
Iako znam da me voliš, u njoj se gubim.
Kad te zamišljam, osjećam tvoju blizinu
I srce treperi znajući koliko te ljubim.
Svom silinom ljubavi, svom širinom duše,
U meni boraviš uvijek, jednako drag i mio.
Naučila sam, voliš me na jedan drugačiji način,
A ja ti pružam ljubav kakvu si uvijek želio.