Marketing
Svinjarija (kolinje)
Slavonci smo, pa ovih dana usprkos globalnom zatopljenju obavljamo svinjokolje. Taj pomalo pogani čin oduzimanja života živim bićima, i način na koji to radimo, sigurno nam ne pomaže prije ući u Europu ( državnu zajednicu u Hrvatskoj usporedivu jedino sa rajem na Zemlji). Oni svoje svinje i krave ubijaju tako da ih mesari omamljene (ali žive) režu u manje dijelove. To mi je, uz niz stravičnih detalja opisao poznanik mesar koji već godinama radi u Njemačkoj i tvrdi da mu „mrtve“ svinje još dugo poskakuju na traci(!?!). Kad je čovjek sit onda je i zadovoljan, a kad je sit svega onda mu bude i muka i odbija hranu. Ovih dana neki su na dijeti, neki kažu da neće više nikad imati kolinje, a neki da smo mi Slavonci najbolji ljudi na svijetu. Privatizacija Plive nas sekira jer strahujemo da neće biti lijekova kad se razbolimo ( a nismo baš nešto zdravi). Željeli bi imati dionice Ine da bi bili sigurni da ćemo zarađivati na gorivu koje poskupljuje i za koje nam ode pola plaće mjesečno, a ne slušamo ekonomske eksperte poput pjevača Vuce koji u „Piramidi“ galami da je to sve laž i prevara. „Vuco je primitivac!“-reći će neki, i sjetiti se kako je sa pečenim prasetom na ražnju svojedobno pozirao promovirajući svoja glazbenička ostvarenja. Merla i Željka baš dobro „uvaljuju“ HRT-u s ovakvim emisijama u kojima marginalci „opliću“ po svemu iz svih oružja, a sve pod krinkom zabave i zafrkancije. Merla je radio „Slikom na sliku“ tijekom rata i nezaboravan je njegov intervju s jednim bivšim novogradiškim gradonačelnikom, a Željka ima veliko iskustvo svoje „Gostionice“ sa „Radija 101“. Vratimo se na moje kolinje. Dakle „Hej vi voda vri!“ - zatim hopla, hopla i evo nas nakon pregleda mesa na trihinelu do faze mljevenja mesa i proizvodnje kobasica. „Daj upali radio, da nam bude veselije!“-kaže mladi priučeni mesar dodavši: “Ne mećite toliko slatke paprike, tako nećemo nikad otići u Evropu(!?!)!“. I što dijete zna, daš mu radio, ono ga upali i eto ti frke. Dobili smo više nego što smo tražili. 6-to satni prijenos sjednice Gradskog vijeća NG. Umjesto pjesme eto ti priče i mudrovanja. Izgleda da u predvorju vijećnice ima neka kanta s pepelom (možda od cigareta vijećnika pušača), jer stalno se njime posipaju, pa u stilu „držanja prodika drugima“. Neki zaboravljaju što su prije radili i govorili. Staviti sebe drugima za primjer je uvijek hrabrost ali i ludost. Računa se na kolektivno pamćenje koje je bi trebalo biti slabo i krhko, a kad ono,svi smo ko' slonovi, pamtimo sve dobro i loše koje nam je nekad netko učinio. „Mali smo, ali smo nikakvi!“-reče rezač čvaraka pored mene komentirajući prijenos, aludirajući kako se mi više međusobno mrzimo umjesto da se volimo (ide meni pričati starom utopistu). Ja mu „spustim“ pa mu kažem: „Pa ti si utopist i htio bi da svi budu svingeri, da se vole svi odjednom bez obzira na vlastitu političku orijentaciju?“. Od odgovori:“Zapaprit ću ti krvavice i zagorit ću ti mast, pa ćeš ti vidjet tko je svinger!“. „Mala, de prebaci na neku muziku!“- reagirah žurno uz pomisao kako je širenje vibracija s radija loše utjecalo na moju rabotu. Odjednom vjetrić donese riječi: „Još trava nije nikla,…“ Ma Seve je zakon i na kolinju i inače, samo ovi novi Ameri to ne kuže. Vrati se Seve ma gdje bila! Evo baš danas probavam čvarci su super, kobasica još bolja (na vrijeme smo prebacili skalu na radiju). Što se tiče mojih svinjarija (ovogodišnjih proizvoda s kolinja), već smo u Europi..
Post je objavljen 23.11.2006. u 15:21 sati.