Vjerujem da...Sve ima svoj razlog postojanja...svoje „zašto“...aposolutno sve...
I najmanja sitnica...koju mi čak i ne primjetimo ima svoj razlog zašto se desila...Često ni ne primjetimo....I ljudi oko mene...svaki od njih je nečemu doprinio u mom životu....Netko me je nasmijao..Netko me je utješio...Netko me je nečemu naučio što prije nisam znala...Pred nekim sam se posramila i shvatila da griješim...Netko me je savjetovao....Netko je bio uz mene...Netko me je zabavio...Netko mi je pravio društvo...Netko me je izgrdio i okrenuo me na pravi put...I još štošta što ja još nisam primjetila....Odsad držim oči otvorene...Da vidim i cijenim sve što je netko učinio za mene...Sve ono što se naizgled čini kao sitnica...Al to nipošto nije...i znam da nisam sama...i da će tu uvjek biti netko tko će mi pružit pomoć....i da čak ni ne zna da mi je pomogao...
hvala Bogu što mi šalje takve ljude.....i hvala njima samima......
I evo još nešto…"Eto, u životu je, na žalost, tako: trnje dobijaju živi, a ruže mrtvi."
Post je objavljen 23.11.2006. u 15:10 sati.