Marketing
U svakom slučaju ovaj post je nastao ne iz sebičnih poriva za pažnjom, nego...čekaj malo! Zašto se ja pravdam? Ah. nije ovo za mene. Ne mogu svi biti talentirani. Što me ostavlja s jednim pitanjem, šta drugo da ja u životu radim ako neću biti ono što jedi
Nevrmajnd.
Pomnim razmišljanjem(da, vidi ti to) zaključila sam da Zizo unatoč svim mojim naporima jest histeričan manijak. Nije jedan od onih kućnih ljubimaca za koji kad vas pitaju:“Grize li?“, možete reći „ne“ i onda se svi razdraže i miluju životinju.
Zizo, u skladu sa svoji asocijalnim ponašanjem, grize. Njemu treba preodgoj.
Ali dobro, barem se više ne mora smrzavati na balkonu jer je otac rekao da on ipak ne smrdi-
Onak, p!
Pročitala sam diktatore i mogu reći da je knjiga divna. Jedna od najboljih koje sam pročitala. Vrlo kompaktna, cjelovita i stilski krajnje dotjerana s ne previše statističkih podataka koje shvaćamo olako.
Vrlo je okrutno, ali eto, kad životi drugih ljudi postanu ništa doli brojki na papiru neke takve knjige. Da li je uistinu bitno je li poginulo 10328 ili 10327 ljudi? Trebalo bi biti.
Sram me oblijeva brzinom svjetlosti. Imam bombicu u torbi.
Razmišljat ću o mogućim posljedicama alkoholizma, u komuni.
Divno vrijeme, ta jesen. Puna prevrata.
Fali mi emocionalnost, pa makar i ona pretjerana.
Znači li to da odrastam? Bojim se da ne. To su vjerojatno prvi znaci bezosjećajnosti koja se uvukla u svaku poru kože. Samo jedna mala suza pala je u plastičnu čašu, snažno probivši sivilo lica. Čula sam ju, kad je kapnula. Izgubila se u alkoholnom destilatu.
Gdje suze, ionako ništa ne vrijede. Najviše u svemu tome me pogađa, što nisam naučila ništa.
Lažem, jesam. Naučila sam prikrivati emocionalne defekte. Riječima. Divnim riječima!
Ljubim te.
Volim te.
Drag si.
Ovisim o tebi.
I konačno, ljubav, ili prve naznake ljubavi, sjele su na svoje pravo mjesto.
Hladni vjetar mi je isprao lice i uzurpirao dušu. Opet sam se osjetila živom.
Jer sam još uvijek disala kad sam progledala kroz veo svog ilustriranog i instruiranog, svijeta.
Bilo je lijepo... ugodno... gotovo savršeno, vratiti se u prošlost svojih snova.
Opet iznova. I iznova.
Otuđila sam se, po Marxovoj definiciji.
Stvorila sam silu koja se okrenula protiv mene i upravlja mnome.
Apsolutno. Kakva divna riječ.
I nikad nećeš umrijeti, za mene, fatamorgano divna i krasna, slobodna, uzvišena i nevina.
Post je objavljen 23.11.2006. u 14:28 sati.