Nekak nemam nit vremena a nit volje za bloganje.
Nemam niti neku pametnu temu za pisanje.
U biti imam ideja o čemu bih pisala ali definitivno je problem volja...
Došla nam je kišovita jesen i odmah je raspoloženje splasnulo...fali mi sunce (i Sunašce moje malo;), toplina i mirisi koji podsjećaju na odmor, opuštanje, zabavu...
Kad smo kod Sunašca mojeg malog opet smo pokrenule temu za filozofiranje-Muški i kako ih istuč.
Da, da dobro ste pročitali!
Nas dvije svako malo nađemo neku temu o kojoj onda filozofiramo uzduž i poprijeko i onda tak dva tri puta...Na kraju zaključujemo teme sa parolama koje neodoljivo podjsećaju na Anke partizanke.
Sad je došla naša neiscrpna tema muškarci opet na meni. Obje smo u vezama-ona udana a ja samo u vezi i obje imamo dane ka d bi naše drge polovice valjda mogle zadaviti.
Bez obzira da li se tu radi o tome da su oni napravili neku glupost ili su nešto rekli zbog čega mi pi***mo ili nas ne razumiju a očekuju da mi njih potpuno razumijemo i poštujemo ili o onome da se treba znat svaki trenutak šta mi radimo ali ne i oono što oni rade.
Sve u svemu nakon takvih muško-ženskih odnosa jednostavno se mi osjećamo jadno i nesretno i svaki put vičemo da nam oni netrebaju!
Kako mi je Sunašce moje malo nekak u komi zadnjih par dana da ju razveselim rekla sam joj da nam muški i netrebaju!
Da su nam potrebni samo zbog onih par spermića od kojih je samo jedan dobitan i da je to to.
A za to bi trebali imati nekog rasplodnog apolona koji bi nafilao banku u koju bi mi samo ušetale i pokupile par plivača i otišle svojim poslom.
Za sex nam netrebaju-gotovo svaka žemska već ima barem jedan vibrić u slućaju nedostatka sexa dakle i taj problem je riješen. Za mjenjanje žarulja ili gumica na pipi nam isto ne trebaju jer ih ovak i onak nikad nema doma da to oni naprave.
Za donošenje hrane na stol-dajte se uozbiljite pa žene danas čist solidno zarađuju i ne ovise o muškim primjercima-da, da sje**la vas je naša emancipiranost i ne oviisimo više o vama!!!
Da nas slušaju kad imamo problema-ma daj, samo kimaju glavom i kažu da ,draga.
A zašto nam ipak muški trebaju? Ne znam…imam osjećaj da možemo itekako biti bez njih ali opet onaj nježan dodir po licu, onaj topli zagrljaj(Japanci su doduše izmislili jastuke koji vas griju u zagrljaju pa i to već pomalo pada u vodu), osjećaj da znate da su tu negdje, ma u biti nema nekog pravog razloga već jednostavno ih trebamo…ma mi žene smo glupe!
Post je objavljen 23.11.2006. u 14:00 sati.