Dawn je odbacila Amaris kući pa su krenuli prema svojoj zgradi. Već na ulazu su mogli čuti Hannibalovo tužno cviljenje. Kada je Dawn otključala vrata, on je pojurio vani i počeo skakutati oko Monice.
- Onda? Jeste li gladni? Mogu vam napraviti nešto za jesti. – upita ih Dawn. Svisu odmahnuli glavom, osim Hannibala čiji je pogled govorio da bi rado nešto pojeo.
Monica je otključala vrata od stana i ušla. Slijedio su je Charles i Hannibal. Odložila je klljučeve na stol i otišla u svoju sobu. Stavila je svoje uniforme na 'krevet' i u ruke uzela prospekt onog salona namještaja. Sjetila se Marcine poruke. Onda se sjetila Burdona, svoje sobe i svojih roditelja. Sjela je bespomoćno na pod i rasplakala se. Jecala je. Kroz suze je ugledala veliku, čupavu glavu kako je s vrata promatra. Zatim se ta čupava glava ušla u sobu i potpuno se približila Monici. Hannibal joj je polizao obraz.
- Fuj! – rekla je Monica kroz smijeh brišući rukavom obraz. Pogledala je velike pseće oči. Bilo je nešto čarobno u tom klupku dlaka. Imao je skrivenu moć. Uspio je razveseliti sada kada je bila tužna. Obrisala je suze i pomazila Hannibala. Smijala mu se i njegovoj neutaživoj želji za maženjem. Čula je zvono a vratima pa je ustala i otišla se umiti. Čula je kako Charles priča s nekim dečkom. Spustila se niz stepenice i vidjela Charlesa sa monitorom u rukama i Williama kako stoji kod vrata.
- Evo je! – obrati se Charles Williamu. – Sada idem raditi. Nikad neću stići sve ovo raspakirati.
- Ok! – odgovori mu William.
- Bok Will! – reče Monica. – Otkud ti?
- Pa eto! Malo je Dawn ljuta na mene pa baš i ne želim biti s njom u istoj prostoriji, a radi sigurnosti sam otišao i iz stana.
- Aha! Nemoj stajati tu na vratima, uđi! – pozove ga Monica.
- Hvala! – odgovori William ulazeći u stan.
- Raskomoti se. – obrati mu se Monica i on sjedne na kauč, a ona pokraj njega. – Dawn je ljuta..........zašto?
- Ma ništa strašno! Zvali su je u školu jer sam zapalio WC. – ovo zadnje je izgovorio toliko brzinom da je zvučalo kao mumljanje, a ne govor.
- Molim?! Sporije pričaj ništa ne razumijem!
- D-A-W-N S-U Z-V-A-L-I U Š-K-O-L-U J-E-R S-A-M Z-A-P-A-L-I-O W-C!!!!!!!!!!!
- Kako si uspio zapaliti WC?! – začuđeno upita Monica.
- Ma nije važno!
- Kako nije važno? Sada me zanima. Neću noćima spavati, ako mi ne kažeš!
- Oke! Ne želim biti odgovoran za tvoju nesanicu. Dakle, pušio sam u WC-u i uletio je ravnatelj i morao sam baciti cigaretu pa je slučajno sletjela na neke papire. I...POŽAR!
- Bolje da te uhvatio sa cigaretom u ustima, nego kao uzročnika požara. – smijala mu se Monica.
- Definitivno! Ali šta sam znao da će se papir zapaliti! No sada dosta o meni! Što si ti napravila kada si zaradila kaznu, buntovnice?
- Molim?! – Monica se pravila kao da ništa ne zna.
- Ma daj molim te, ne glumi da ne znaš o čemu pričam. – naceri se William.
- Kako znaš da nisam.........
- Ni ne pokušavaj! – prekine je William prije nego što je uspjela išta reći.
- Što?!
- Pa prodavati mi one priče '..........bila sam na zboru, crtanju, plesu.......' ili se izvlačiti na bilokakve izvannastavne aktivnosti. Sve sam već čuo!
- Dobro! Priznajem! Bila sam u kazni!
- Ne mogu vjerovati! Pa ti si priznala! A sada, drugo pitanje, zbog čega si bila u kazni? I molim te nemoj da i ovo moram kliještima vaditi iz tvojih ustiju.
- Spremi kliješta, više ti neće trebati. Bila sam u kazni zbog iznošenja vlastitog mišljenja.
- Ne kužim! – zbunjeno ju je gledao William.
- Ma imam iritantnu, Shakespearom OPSJEDNUTU, profesoricu iz engleskog. Ukratko, kasnila sam na sat i onda iznijela mišljenje da je Shakespeare sranje i eto.....zaradila kaznu. – objasni Monica.
- Ali bolje to nego suspenzija! – nasmije se William.
- U svakom slučaju! Ti si dobio suspenziju, zar ne? Nešto je Dawn spomenula. – upita ga Monica, na što je on samo kimnuo glavom i uzdahnuo. – Koliku?
- Puna dva tjedna! To je najviše što možeš dobiti. A što je najgore moram posjećivati psihijatra jer ravnatelj misli da sam piroman.
- A jadnik! A što bi bilo da te izbacio? Ipak paljenje škole..........
- Ne bi bila to prva škola koja me izbacila. – nasmije se William.
- Molim?!
- Ma iz još dvije su me izbacili, ali to je duga priča koju ću ti možda jednom ispričati. Nego, da skrenemo u veselije vode, imaš li neku želju što bi htjela posjetiti ovdje u Londonu? – upita William.
- Mislim da ne! – reče Monica, a onda se sjeti onih prospekata. – Zapravo možda i želim. Pričekaj trenutak.
- Nema problema. – odgovori William. Onica otrči uz stepenice i uskoro se vrati sa prospektima.
- Znaš li gdje je ovo? – upota i pruži Williamu prospekte.
- Naravno, to je u blizini. Ćeš sada da te odvedem ili....?
- Ja bih htjela sada, ali se moram dogovoriti sa Charliem. Posluži se s nečim. Trebalo bi biti pića i nekih slastica. Ja se ne snalazim baš najbolje. Sada ću doći. – reče Monica i pokaže William prema kuhinji.
- Hvala! Snađi ću se!
Monica pokuca na vrata Charlesove nove muzičke sobe. Iz sobe začuje prigušeno 'Uđi'. Ona otvori vrata.
- Charlie? Da li hoćeš ići sada sa Williamom i sa mnom do onog salona namještaja?
- Sada? Pa baš i ne bih. Moram si osposobiti ovo svoje čudo i unijeti nove note, vježbati prije svega.Rađr bih neki drugi dan išao.
- Ok! Mi idemo sada. Ti samo vježbaj. – Monica pozdravi brata.
- Lijepo se provedite! Uostalom........treba mi malo mira i tišine. Možeš li povesti psa?
- Taj pas ima ime, Hannibal. I da, hoću! Ciao. – Monica napusti sobu. Reče Williamu da idu. Obuče kaput i zazove Hannibala. On dotrči i ona mu zaveže povodac za ogrlicu. Izađu iz stana.
Post je objavljen 23.11.2006. u 12:21 sati.