Franjo živi Ljubav, Franjo živi za Ljubav i Franjo živi iz Ljubavi. Bez ljubavi prema Gospodinu njegov svijet je iluzija, varka. Bog postaje njegovo dizanje i njegovo lijeganje, njegov smisao, a on sam postaje molitva Bogu. Najmanji od najmanjih, odlazi iz svijeta u tišini. Bez velikih riječi, svjedok životom. Svjedok Krista patnika, ali i Krista pobjede. Franjevaštvo nije ideal, ono je način života koji se otkriva u Bogu.
Franjo živi u svom tijelu, ali on je izvan njega. Trapi tijelo, ali duša postaje sretna, slobodna. U trpljenu nalazi svoj put. Svaća da se do vrha gore spasenja dolazi preko križnog puta. Kreće u tišinu i mistiku, ali opet u susret. Prije svega sa Bogom, prirodom i na kraju krajeva s tobom, brate moj.
Post je objavljen 23.11.2006. u 07:16 sati.