Mislim da Šuker i Sanader neće popustiti.
Prije više od mjesec dana penzići su svom koalicijskom partneru podnijeli zahtjev za isplatu božićnice. Prijedlog je jednostavan, dobro razrađen, i koštao bi državu 300 milijuna kuna. To u ukupnom proračunu i nije tako velik novac, ali prijedlog je neprihvatljiv.
Ne samo zato što božićnica nije mirovinska kategorija. Mirovinsko osiguranje je osiguranje. A niste još doživjeli da vam osiguravajuća kompanija isplati božićnicu ako ste se osigurali protiv poplave ili tornada. Ja bih volio da moja mama dobije tu božićnicu. Znam koliko bi joj značilo tih 300 ili 400 kuna (a ionako bi ih potrošila na djecu), ali to jednostavno ne ide. Druga je stvar cijela priča o HZMO i ukupnom položaju penzića.
Sanader zna da je to otrovna jabuka. Ako sad isplati božićnicu, kako će je uskratiti u idućoj, izbornoj godini? A ako je i tada isplati, koja vlada i koji premijer će ikada moći odlučiti da se, nakon 2 godine, s tom praksom prestane? Dodatno, tu je još i MMF i EU monitoring. A za njih je ideja o isplati božićnice penzionerima ridikulozna.
Već mjesec dana Sanader i Šuker penzićima na njihov zahtjev ne odgovaraju. Traže jaku kartu i jaki alibi za reći ne. Jer iduća godina je ipak izborna.
Štrajk u prosvjeti je došao kao naručen. Čvrsto ne prosvjetarima - unatoč evidentnoj nuždi da se njihovim zahtjevima udovolji - to je as u rukavu koji im toliko treba za penzićima reći jednako ne.
Tako su na tipično dnevno-politički način sučeljena dva zahtjeva: jedan apsurdan i jedan koji se ne da racionalno protuargumentirati.
Vlada će odbiti oba.
Sanader i Šuker nisu bedasti. Oni bi voljeli udovoljeti i penzićima i profesorima. Ukupno bi to proračun opteretilo za cca 600 milijuna kuna ili nešto slično, svakako manje od 1% ukupnog proračuna za iduću godinu. Oni se, međutim, boje kako neće moći izaći na kraj s lavinom zahtjeva koja bi tada uslijedila. Oni nemaju kredibiliteta niti vizije čime bi, jednim ili drugim, mogli amortizirati proteste drugih javnih službenika.
A možda se sprema neka velika igra koju mi još ne možemo razumjeti. Ne znam.
U svemu tome, jadno je i kukavno kako se ponaša ministar Dragan Primorac. Danas je štrajk profesora u srednjim školama, ja mislim, u svakoj zemlji nemala stvar. Od ministra ni mu ni be. Nema izjave (čak niti na HRT), nema stava, nema ničega. To je potpuna katastrofa.
Ako ste optimisti, ima još jedno tumačenje. Možda i on igra veliku igru. Možda, kao u fotofinišu ovog pokera, uspije izmoliti od Šukera da se zahtjevima naših sindikata udovolji. Ako bi tako bilo, pomislio bih da nam je ministar ne Primorac, nego Šurbek i Stipančić zajedno. Ali, toliki optimist nisam.
Post je objavljen 22.11.2006. u 20:56 sati.