Marketing
Dust je pao dvaput
Rečeno mi je da odjebem. Drugi put ovaj tjedan. Preko poruke, da ona ne bi morala objašnjavati. I ljut sam. Na sebe, jer mi se sviđala. Opet sam nešto sjebao. Nisam bio dovoljno dobar, ili jednostavno nisam stvoren za ovu kulturu u kojoj živim. Cura mi se svidjela. Bila je lijepa, i pametna. Naravno, skužila me je. Shvatila je kakva sam osoba, zato je otišla. Sva sreća da je greškom pogodila način na koji želim da me ostavi. Preko poruke, bez puno gubljenja vremena. Bez objašnjenja. Obrisao sam sve njezine poruke, sve pozive koje smo si uputili i njezin kontakt iz oba mobitela. Sada samo trebam čekati da mi gnjev prođe. Ne volim poraz. Ali, onaj stvarni, preuranjeni kada nisam učinio ništa da ga zaslužim. Možda je i tako bolje. Nismo komunicirali. Za nju sam bio samo zabava.
Danas sam se čuo s Opaticom. Htio sam malo razgovarati, opustiti se, i možda se povezati na neki normalan način. Rekla mi je da me još uvijek voli, i da se prije bila uplašila. Nisam želio ju otjerati od sebe. Ali, naravno s njom se desilo isto što se je desilo sa Danielom i što će se desiti sa Crvenokosom. Rekla mi je da me voli, ali da ona shvaća da nas dvoje nismo stvoreni za vezu jedno s drugim, da je za mene bolje da budem sam. Nekoliko minuta kasnije, rekla mi je da je upoznala nekog tipa u Zagrebu i da je provela noć s njime. Tjedan dana prije toga mi je govorila koliko joj je žao što je prekinula sa mnom, i da me voli. Ja se više s time ne mogu nositi. Zbilja.
Počeo sam razmišljati o tome da posjetim psihijatra. Možda mi pomogne da se bolje ponašam u odnosima sa ljudima, jer ja sam to ne mogu napraviti. Radim gaf, za gafom. Glupost za glupošću. Jedan trenutak mislim da sam na konju, a drugi padam u provaliju vlastitih zabluda. Nema više ni smisla kriviti samog sebe, niti ikog drugog. Mislim da sam odavno prešao tu fazu. Prešao sam jebenu granicu i sada sam doslovce razjeban u vlastitoj ludosti.
Jedna blogerica mi piše da joj nije jasno kako mogu pisati tako dubokoumne stvari , a biti sam tako plitak. Nisam nikada mislio da pišem dubokoumne stvari, ali ako ona tako kaže, ne želim se svađati. Ali, plitak? Nisam se nikada smatrao takvim. Što je to uopće plitkost? Zar sam plitak jer želim održavati seksualne odnose sa osobama suprotnog spola, ili to što , posredstvom nesretnog slučaja, često mijenjam seksualne partnere? Mislim da postoje osobe koje bi to mogle tako protumačiti. Naravno, te osobe nisu ja , ne osjećaju ono što ja osjećam, i nisu prošle ono što sam ja prošao. Sada, neću se svađati s nikim o tome da li sam ja plitak ili ne. Iskreno to mi je glupo. Ne volim se definirati u nekim apsolutima, a ako netko drugi želi to raditi – staviti me u lijepe malene kutijice i labelirati – neka samo izvoli. Njegov gubitak.
Želio sam ovoj curi, koja je maloprije prekinula sa mnom, odgovoriti i reči joj da je to njezin gubitak. Zbilja jesam. Ali, nisam to učinio. Ne želim sukobe, ne želim svađe ili ono groženje na kraju veze. Ako, želi da joj se maknem. Maknut ću se. Siguran sam da će si nači nekoga tko je ovaj bogatiji od mene, zgodniji od mene i tko nema erektilne probleme kao ja. Nismo čak ni do seksa bili došli. Samo smo se ljubili dvadesetak minuta u mojem autu. Ništa. Ali, bila je lijepa, i promjene radi živjela je u mojem susjedstvu. Više nisam trebao trošiti pola plače da bi održao vezu. Ali, i to je sada gotovo.
Iz svega zlog, proizlazi nešto zlo. Shvatio sam danas da sam ja nesposoban donijeti ijednu zdravu odluku kada su u pitanju veze. Totalni sam idiot glede toga. Zbilja jesam.
Post je objavljen 22.11.2006. u 21:02 sati.