Spremam police
Praznim ladice
Bacam stare stvari
U ove cipele
Nitko ne može
Vrijeme dojam kvari
U mojoj glavi se svađa
Gomila ljudi
Nadam se da se ne čuje
Dijete u meni
Još uvijek se čudi
Kamo sve to putuje
Mijenjam se, mijenjam se
Mijenjam se, nije da me boli ali...
Mijenjam se, mijenjam se
I nije mi po volji
Stranice dnevnika
Samo sjećanja
A neda se udebljala
U njene cipele
Nitko ne može
Toliko je razloga
U mojoj glavi se svađa gomila ljudi
Nadam se da se ne čuje
Dijete u meni još uvijek se čudi
Kamo sve to putuje
Iz ogledala me gleda netko drugi
Ne, to nisam ja
Još sam uvijek isti klinac
Kakvog si upoznala
.......ne znam sta mi je,nesto me pere.........ali imam osjecaj da sam se promjenila......nije nista drasticno,nego jednostavno neka razmisljanja o zivotu,ljubavi,svijetu........nisu ista kakva su bila prije......i nije to tako strasno.........sad mi je sve ono cega sam se prije plasila i bojala postalo normalno,hrpu tih stvari bih radila......zelim sve u zivotu probati....i mislim da na svijet,ali i zivot gledam drugacije.......covjek treba uzivati u svakom trenutku,sekundi,satu i danu svog zivota.......mora se potrudit da iskoristi sve do kraja,do posljednjeg atoma snage........da se ne pita sutra što je moglo biti,a nije bilo..........zivot je samo jedan,i zato ZIVITE PUNIM PLUCIMA I NE DAJTE NIKOME DA VAM GA USKRATI........ni ljubavi,ni prijateljima,ni obitelji.....
Post je objavljen 22.11.2006. u 19:32 sati.