Marketing
Ljeto.
1) Morcheeba.
Morcheeba je zakon. Tjst.3 albuma su zakon- Big Calm, Fragments of Freedom i Charango.
Zašto? Zbog Skye. Ona im je bila prva pjevačica i dala im je taj poseban štih i nalet pozitivne energije. No, nedavno ih je napustila i izdala svoj solo album koji i nije loš. Otad su promijenili dvije pjevačice, prvu Daisy su kritizirali zbog nedostatka svog stila i oponašanja Skye, a drugu, Jody, imaju sada. Jody je okej. Ali nikad neće ponoviti uspjeh Skye, jer, Skye je genijalna. Fenomenalan glas. I fakat je lijepa. Tako je....slobodna. I ima prekrasnu kožu. Ta boja. Što me vodi do sljedeće stvari.
2) African-americans.
Koji je uopće ne-rasistički izraz za crnce? Afro-ameri? Tako volim crnce-engleze. E, to mi je fenomenalno. Londonere, točnije. Tako su prekrasni i još taj ground-breaking naglasak. Skye je Londonerka. I ima taj naglasak koji se ne kuži kad pjeva, ali kad priča. Čovječe, ja volim Skye.
No uglavnom, ja mislim da su crnci viša rasa. Skoro svi su prekrasni, crnim ženama dobro stoji višak kilograma, štoviše odlično, imaju obline i dobra tijela, imaju unaprijeđenu konstrukciju lubanje, iliti podignuto nepce, što im omogućuje zvučnije pjevanje viših tonova. Nadalje, imaju urođen smisao za ritam. Neosjetljivu kosu i kožu. I općenito mislim da je povijest na mojoj strani i svezi osobnosti- stoljeća ugnjetavanja ostavili su trag na njihovom instinktu za određene stvari i prilike ih tjeraju da budu uporni.
A da ne spominjem veće...ahem......*unesi ono što misliš na što ciljam ovdje*
Sad, nitko se samnom ne slaže svezi toga. Ali mislim, nitko. Ček, ne.... Zapravo, da ima 1 osoba. 1! Sramota.
Ok mislim da bi to bilo to.
Sad,
^^ ovo fakat pogledajte.
Pjesma mi je baš dobra i to je 2.singl od Skye. I stvarno ilustrira moje unutarnje stanje.
"Sit down, give me your hand
I'm gonna tell you the future
I see you, living happily
With somebody who really suits ya
Someone like me
Stand still
Breath in
Are you listening
You don't know
Somebody's aching
Keeping it all in
Somebody won't let go
Of his heart but the truth is
It's painless
Letting your love show
Break down. Give me some time
I don't want the fear to confuse ya
Right now, it's so wrong
But maybe it's all in the future with
Someone like you"
Tako mi fali ljeto.
Ove godine sam bila na Mljetu, Braču i .... uhhh.... ugl još negdje.
No, d pojnt is, kad sam bila na Mljetu, našli smo skrivenu lagunu. Imaš jednu plažu pješćanu, Saplunaru, i jedan puteljak koji vodi dalje od Saplunare, ali nitko ne ide njime jer odustanu nakon prvih pola sata hoda. I jer piči sunce i jer su loši uvjeti itd.
Ali mi (tjst.moja obitelj mnogobrojna), smo ustrajali i došli smo do te prekrasne skrivene lagune. Pješćana plaža valjda duga par kilometara, zaokružena, i stvorila kao neki bazenčić time što je zaokružena, iliti lagunu. A Mljet kako je prekrasan, sve okolo očuvana priroda, nigdje nikoga.
I vjerovali ili ne, jedini ljudi na toj ogromnoj plaži smo bili mi i glavni lik od Rammsteina sa curom. Da, Rammsteina. On je odsjedao u istoj kući gdje i mi. I ja onak prvo nisam mogla vjerovat, al se onda moj stari skompao s njim i to je bilo zakon.
No uglavnom, ta laguna. Bilo je more toplo toplo, pijesak, plićak, vrijeme savršeno. Oblačno ali kaotično oblačno, kao da će apokalipsa svaki čas. I takva tišina, takav mir.
Imam i slike. Ak mi ne vjerujete ću ih stavit :D
I tako mi fali ljeto. Fali mi osjećaj mora na goloj koži, fale mi ljetne haljine, fali mi ljetni ten, fali mi spržena koža, i sloboda kratkih rukava i suknjica.
Fale mi ljetne zvjezdane noći i blještavi mjesec, toplina i mirisni zrak. Lavanda, ulični svirači, sladoled, tuna, viška pogača, riva, ribarske noći, fali mi Vis. Najviše mi fali razbarušena kosa i užarena zategnuta koža. Tako obožavam osjećaj soli u kosi. I kad mi tijelo pocrni. Odmah izgledam puno mršavije :D
Hoću na Vis. :'(
Sve je toliko jednostavnije po ljeti. Ne samo da nema škole, već je sve nekako....slobodno. Taj izraženi osjećaj slobode.
Zapravo se svakodnevno vraćam u ljeto u mislima, vraćam se u svakodnevne izlaske, i slobodu od štrampli, potkošulja, kaputa, šalova, rukavica, kapa, kiše, sumornosti, škole....
I Zagreb ljeti. Nikog nigdje. Prazan grad. I one duge zagrebačke ljetne noći, kada smo šetali po pruzi raspravljajući o trivijalnim pitanjima života i smrti. I fali mi školsko igralište.
Aha i fali mi rok akademija. I aerobic. Ma sve mi fali. Tad nisam bila svjesna svoje sreće. Mislim, i sad sam sretna...ali ne onako.
Jedna stvar svezi sreće- sreća zapravo nikada ne dođe.
Znate onaj osjećaj kad vam sve ide dobro i išćekujete sreću i jednostavno znate da će sve dobro ispasti, i mislite si- e sad će doći sreća, sad ću ju iskusiti, i sjajite se od išćekivanja? E, taj osjećaj išćekivanja *je* sreća. Samo što mi nikada to ne shvatimo kada ga iskusimo. Shvatimo tek kasnije.
I ono kad ljudi kažu kao carpe diem, živi u sadašnjosti, se zapravo odnosi na to ne da prestanemo išćekivati i počnemo živjeti, nego da punim plućima uživamo u slatkom osjećaju iščekivanja, a tek kasnije shvatimo da je to bila sreća.
Eh, bila sam stvarno sretna.
Post je objavljen 22.11.2006. u 18:58 sati.