Vežem se na svoj prošli post ovom pjesničkom dopunom
koju sam na dar dobila od sestre za prošli rođendan.






VODKA POSLIJE KIŠE 
Gle duplu vodku 
Poslije kiše 
Puna je kapi 
Pa se njišem. 
Vodka po vodka 
K tome još dupla 
I ja sam drvena 
Poput trupla. 
Kada završim ispod stola 
Pitam se 
Dal krv još 
Mnome kola. 
Kad se probudim 
Pitam se prvo 
Jesam li čovjek 
Ili sam drvo. 






Frkachu mi se ponudio poslužiti vodku na propisani način,
ali pod uvjetom da mi zakoniti ne sazna.
Problem je u tome što mi i dragi čita blog pa taj komentar nije prošao nezapažen.
Ne moram niti napominjati da je slijedilo veselje sveopće i pučko k tome.
Jesi me dobro uvalio, Frkha.
Mnogi bloger mi je do sad napisao da ga baš fascinira moj stil pisanja.
Jebem vas komplicirane i nedorečene!
To je ko da curi veliš da nije baš ružna.
Mene fasciniraju jogiji u Indiji kojima je udobno ćoriti na čavlima.
Ili Hindusi koji vole zakačiti udice na leđa i vući kamione.
Kak da si protumačim takovu ocjenu mojih tekstova?
«You stink, but i'm gonna be gentle about it!»?
Malo skačem s teme na temu no nema veze.
Moj je blog, smijem skakat dok mi cice ne nabe šljivu na oko.
Oba, dapače.
Ko od vas ide na koncert Pink 15.12.2006. u Ciboni?????
Ja idem, a prepoznat ćete me po tome što ću već u tri popodne grebat po ulazu.
Ne znam da li bi ponijela fotić ili ne?? Iskustva molim.
«Zašto će ona već u tri grebat po ulazu?» pitate se upravo sada češkajući svoju mendula oblongatu. (Ne, Gobac, to nisu muda. Doduše, kad si razmislim, kako kod koga).
Zato što uzimam taj dan slobodan i oću bit u prvom redu kad uđem.
Zato da mogu naslonit balkone na ogradicu ili, još bolje, potencijalnog zaštitarskog sretnika.
Po mogućnosti Sokola oštrog oka.
Pošto se zakoniti izjasnio protiv takvog oblika zabave, odo ja sa one svoje dvije koke.
Mamiti Sokole.
Post je objavljen 22.11.2006. u 19:18 sati.