evo jedne od najljepših pjesama koje sam pročitala...i koja opisuje moj život..
Ne poznaju me, a pričaju o meni
Sude mi, a nisu me pitali..
Ne znaju tko sam, važno je da govore
Ne znaju što osjećam,to oni rade umjesto mene
Gdje god da dođem, osjećam poglede na sebi
Gdje god da prođem, to me prati...
Žele me uništiti a iako nemaju šta
Ja sam već gotova, bez tebe sam ništa..
Sve su mi oduzeli,dostojanstvo i ponos
samopouzdanje i snagu, tebe su mi uzeli
uputili me k vragu....
Ali neka..
Neka rade što žele..
Neka mi oduzmu sve..
No jedno će uvijek biti samo moje,
u njihove ruke nikada dospijeti neće..
To je moja ljubav,od koje nema veće..
Ona te hrani..iako to nečeš priznati
Moje srce za tebe živi
Za tebe će i mrtvo kucati.....
Vjeruješ im,što god da kažu...
Pa ti me bar poznaješ, znaš da lažu........
Ali neka...takva je sudbina...
Rođena sam da patim...
Oči mi moraju biti pune suza...
I kada odem i kad se vratim...
Neka izmišljaju, tako se osjećaju bolje...
Premda mi život zagorčavaju,za borbu nemam volje....
Tebe sam izgubila,to mi je jasno..
Vjeruješ strancima...
Ma sad je ionako kasno..
Leđa si mi okrenuo,na cjedilu me ostavio...
zbog tebe i jesam takva...
Zbog tebe sam na dno pala...
Kriv si za sve...ali moje srce još voli te...
To je jedina istina,vjerovao ti ili ne..
A oni....neka govore...
Možda jednom shvate da griješe...
Post je objavljen 22.11.2006. u 17:31 sati.