Marketing
...tripped her...me.
Mogla bih sad jednostavno pisati o tome koliko samo volim ova sjebavanja od strane Blog.hr-a, kako volim kad me vrate na stari dizajn, a tek koliko samo volim kad mi sve komentare obrišu…e to mi je posebno drago, onako dođe mi da im od miline opsujem sve po spisku, ali neću ipak su SERVERI krivi…i taman kad su ih namjeravali poboljšati, e baš dan prije su oni odlučili uzrokovati raspad sistema, ah…zle li kobi… ma ajde, koga mi tu muljamo?
dobro, mogla bih ja o tome, ali neću…
A mogla bih i o tome kako mrzim ovo vrijeme, mrzim kišu u Pazinu, mrzim Pazinsku kišu, mrzim kad pada kiša, mrzim kad kiši, mrzim kišovito vrijeme…da, ne volim kišu, malo zbog toga što se već 3 dana glavobolja/migrena, što li već, ne povlači, a malo zbog toga što jednostavno ne volim kad sam mokra (bez perverznih insinuacija)…kao sinoć na primjer? Da, ako slučajno namjeravate zalutati do središnje istre ne odvajajte se od kišobrana jer će vas vjerojatno zadesiti kiša baš onda kada ništa na nju ne upućuje…
Ma mogla bi i o tome, ali neću…
A da recimo razvežem o…tome kako su već ukrasili glavni trg sa svim onim silnim kič-lampicama, ali neka su…volim to nešto što je u zraku u božićno/novogodišnje vrijeme…(znam velika i mala slova me u mozak, ali ako negdje ne namjeravam paziti na to onda je to ovdje…)
Čudan osjećaj u zraku al nemoj mi ga kvarit, danas mi je uspjelo zaljubit se u male stvari…
Tako nekako, ledeno/hladno/osvijetljena atmosfera (bez kiše po mogućnosti) mi godi…
Mogla bih i o tome kako ne razumijem ljude koji po snijegu hodaju s otvorenim kišobranima…nije da to osuđujem nego, malko mi je smiješno. Snijeg je tu da se u njemu uživa, da se hvataju sve one silne pahulje, a ostala hrpa onih koje zaglave u kosi, na jakni, e pa neka, tu su s razlogom, uostalom neće se nitko baš smočiti od par bezopasnih pahuljica…
Mogla bih i o tome kako mi je ovaj štrajk prosvjetara itekako dobro došao kao i vjerojatno svim ostalim klincima, srednjoškolcima i studošima…mogla bih, ali već su to toliki prije mene spomenuli…pa neću ni o tome…
Mogla bih i o tome kako stvarno ima nešto u onome «tko visoko leti, nisko pada» ali mislim da ni to nema smisla kad ionako taj kojemu je namijenjeno neće ni promirisati u ove krajeve pa nema smisla trošiti na to riječi…
Ma uostalom ima li danas nešto smisla?
Pokušavam se koncentrirati na jednu temu ali mi očito ne uspijeva…mogla bih onda o tome kako mi misli bježe s jedne polutke na drugu, kako sam nervozna/napeta/kako živci rade sto na sat…teško mi je smiriti se, koncentrirati na nešto konkretno i jednostavno dopustiti mozgu da malo ohladi…
Da razvežem o tome kako me je u zadnje vrijeme stvarno lako iživcirati, kad kažem lako, onda je to stvarno lako…znam, napeta sam…zašto? Pojma nemam…
mogla bih o tome, ali možda je bolje za svih da se malko potrudim i jednostavno zavežem?
Da.
Post je objavljen 22.11.2006. u 17:33 sati.