Leptir sam zlatnih krila iz divljine,
Lavica sam purpurnih očiju kraj tebe,
Običan cvijet žutih latica,
Jedan zatajni osmijeh...
Pripitomio si me...
oči pune suza negdje daleko...
najljepši cvijet...
jedan lažni,nekad sretan osmijeh...
Za tebe bila sam samo običan leptir,
slomio si mi krila.
Za tebe bila sam samo još jedna od mnogih drugih lavica,
Za tebe bila sam tratinčica a ne ljiljan..
Tebi,moj osmijeh nije ništa značio.
A ja,volim te ko i tada,
možda malo manje sada,
tko zna hoću li te jednog dana preboljeti,
ma neću ja tebe više voljeti,
i tko zna gdje će nas put odvesti,
tko zna?,nitko ne zna...
Post je objavljen 22.11.2006. u 14:45 sati.