Marketing
Haris Poppers i kamen spoticanja (1.poglavlje)
1.Poglavlje:
"Haris Poppers i njegova nova obitelj"
Noć je... Ptice spavaju, komarci piju krv, štakori kopaju po kantama, a mačke se jebu po ulicama. Međutim, nije sve tako pusto kako se čini. Neki stari bradonja, čudno odjeven sa šiljatim šeširom na glavi hoda slabo osvjetljenom ulicom i gasi uličnu rasvjet udarcima glavom u stupove. Bio je to Duplivinjak, prfesor i direktor super tajne škole za alkoholičare. U daljini se začuje brujanje cirkularne pile koja se približavala. Sa pile je sišao još jedan, još veći bradonja, čuvar skladišta, Harambaša i dao je Duplomvinjaku jedno sasvim malo dijete zamotano u pelenu do sisa. Harambaša ga upita: "Po koju majku ga ostavljamo ovdje!?" na što mu Duplivinjak odgovori: "Jesi li ti glup ili si pao mami na glavu dok si bio mali!? Pa dobro znaš da je pre mlad da pije! Kad navrši 11, onda ćemo ga uzeti u našu školu!", te su djete, malog Harisa Poppersa, pustili ispred vrata sestre susjedove sestrične po drugom koljenu sa tatine strane pokojnog Gojka njegove punice iz trećeg braka, koja je bila prijateljica djetetove, sada pokojne, majke i oca. Naime, te je večeri jedan od najvećih alkoholičara svih vremena pokušao ubiti cijelu obitelj Poppers razbijenom bocom i gotovo je uspio... Jedino se mali Haris spasio, ali kao sjećanje na taj dan, na čelu mu je ostao ožiljak u obliku veš mašine.
Nova obitelj je lijepo prihvatila maloga Harisa. Bili su jako dobri prema njemu. Smio je pojesti ono što je ostalo štakorima, imao je svoju sobu u psećoj kućici i smio se oprati jednom mjesečno. Tako je živio sa tom obitelji, dok nije navršio 11 godina. Tada su se počela dešavati čudna sranja... Papige su se zaletavale u kućna vrata, padale u nesvjest i smrdile na alkohol. Svaka je nosila po jednu kuvertu u kojoj je stajalo pismo. Nitko ga nije uspio pročitati jer ga je očito netko pisao lijevom nogom dok je dubio na glavi mrtav pijan.
Papige su dolazile sve češće i češće. Obitelj Debilić nije znala što dalje. Nisu znali kako se riješiti tih napasti, sve dok velikom debelom tati nije palo na pamet nešto jako bistro! Šutnuo je maloga Harisa u guzicu kroz prozor na kućni prag. Ptice su se sada zabijale u njega.
Tako je jedne večeri, dok se pokušavao namjestiti u psećoj kućici u neki udoban položaj za spavanje, začuo je nekakvo brujanje. Instinktivno je počeo lajati, ali se to nije svidjeo gospodinu Debiliću. Uzeo je vazu sa cvijećem sa prozora i bacio mu je ravno u glavu i zaderao se: "UŠUTI TI SARMO UMOTANA U KOŽU I DLAKE!!!", ali Haris je već bio onesviješten. Kad se haris probudio, nije bio kući! Netko ga je oteo!!!
Nemojte mi zamjeriti,ali stvarno ne znam kada ću stići objaviti slijedeći nastavak, ali uglavnom, sve koje zanima ova priča neka ostave komentar pa ću im javiti kada objavim novo poglavlje. (IMA IH PUNIH 9 ;))
ALA HOMO ČA POPIT!!!
!!!
Post je objavljen 22.11.2006. u 15:54 sati.