Sam ovih dana bil v situacijama gde se nekak malo drukše razmišla o sebi. Je došlo vreme za koje sam nekak znal da bu došlo. Fural sam se 17 let na euglukonima i sve nekak gledal kad bu vreme za inzulina došlo. Gušterača dela dok more. V njoj one beta-stanice delaju inzulina bez kojeg se živeti nemre. On se z gušterače lifra v krv i tam kak naleti na cukora (glukozu veliju) ga pobere. Ti molekuli inzulina nekak voliju cukor i se z njim spajaju. To kaj tak nastane je hrana za stanice čovekove.
A od kud čoveku v krvi cukor? Ne morate ga jesti, al se on zrihta iz drugih namirnicih. Sve to jetrica dela. Ona je kak kemijska tvornica v nama. Ste valda čuli da svaka klopa ima svoju energetsku vrednost. To vam znači kolko se cukora z nje dobit more. To se sve dešava u, bi rekel, hranidbenom toku v organizmu. I ni to z svega samo tak, čim se pojede. Treba vremena da se cukor napravi. Če jedete cukor on je mam v krvi. Slično je ak jedete brašnaste stvari kak kruh i slično. Tu je i krumpir, pa riža. Z mastima to traje malo dulše, a z mesom još dulje. Tak, ak jedete zmešano se cukor v krv rihta po malo. Kak z čega na red dojde. Zato veliju da treba jesti raznoliko.
Je, lepo, al kak gušterača zna da inzulina treba više delati, a kak kad ne? Vite, to mene zanima. Sam čul da tu nekakvu ulogu igra nadbubrežna žlezda, pa i v naše glave ima razlogov za to. Nekak, kaj da nismo stroji. Tak veliju da i od živcov dojde velki cukor. Se čovek sekira i mam cukor skoči. To je i pri zdravom tak, al ni nekaj opasno. Njegva gušterača to pobere, al ak ona ni jaka, ni zdrava ni, je problem z tim velkim cukorom. A on vam dela štetu z malim žilama, gde krv ide (ih zoveju kapilare). Je cukor nekak lepljiv i gusti, pa se lako svagdi vlovi. Tak more i žilu iznutra zabetonirati, pa onda ona, jadna, nemre zdržati pred pritiskom krvi, pa pukne. Tak vam nastaneju oni mali fleki pod kožom. Najprije se dogodiju dol na nogami. Ak imate stalno velki cukor, onda vam i rane slabo zaraščivaju, če ih imate. Je to ista priča, kaj je krv z cukorom onak lepljiva i nemre furati ono kaj treba za zaraščivanje ranih.
Reči bi štel, kak je to z krvi zanimlivo i ne samo kaj se cukora dotikavle. Ona svega nosi z sobom. Je to kak transport kroz naša tela. Tak ona fura i razne otrove. Krv pak dojde svagde. Puno je treba v glavi, a najviše v mozgu. Da nje ni, bi mi vrapca razmišljati mogli. Znate kaj je tu? Mozak se hrani baš z cukorom. Da, al ni to tak, kak bi si mali Ivek mislil, da kolko mu daš, on poklopa. Ni njem preveč ni dobro. Postane kak pijani. Cukor vam je kak alkohol, al alkohol još brže zgori, al je to jako slično. Krv tak pela i alkohol, kaj ravno v nju zajde i prejde prek one granice v mozak. Se ta naša pamet osigurala od raznoga materijala, kaj joj ne treba, i ima nekakvu zaštitu, da sve nemre nutra v mozak dojti, al cukor i alkohol moreju. Znate kak to je, pa gemišti i tu prednost imaju. Tak se od cuge pijan postane, a i puno cukora je pomalo tak.
Da onda velim, kaj sam zapraf štel, u vezi otrovih. Kad se puno takvih stvari pela v krvi, ni mesta za ono kaj čoveku treba. Ona fora z mineralima, i ko zna čim još, kaj nam treba, je važna. Tak na primer, onaj nikotin z cigaretlinih, isto ide v krv. Prvo, kaj smola, zaštopa dobar del plučicih, pa onda prejde v krv i zeme mesto mineralima i drugim hranjivim tvarima kaj organizmu trebaju. Najviše nadrapa kisik, kaj nam treba, kak ono po čemu se procesi živlenja događaju. Kaj mislite, zakaj čovek diše? Kaj samo tak, da se malo muči i da bi znali da je živ? Možete si mislit, da bi nekaj bilo samo tak. Taj kisik, kaj ga z zraka uzimamo, je kak i sve potrebno, najpotrebniji za životne procese. Znate kaj? U organiziranom radu, kak je živlenje, sve je važno. I tak z tim nikotinom si zaštopamo plučica i manje kisika moremo zeti z zraka, pa zatrpamo i krv, pa nam organizam dobiva manje korisnih stvari. Kaj mislite, zakaj ste onda bolesni? Da vam bu, kak vam zgledi lepo i da bude frajer il frajerica, pelate sami sebe, da prostite, vrit.
Ja gledim na čoveka kaj puno pije (alkohola), pa puši (cigaretline), se drogira, kak na bedaka. Najlepše je kad takav, kad mu to velim, mi odgovori: 'A zakaj onda živeti?'. Siroček, kaj niš vrednoga v živlenju ne vidi. Ni čovek za to napravlen.
I si tak razmišlam o svemu. Je čovek kak pravo čudo. Tolko toga se zrihtalo, da bi se bilo vu takvim prilikami, kak su tu na zemljici, živ i bil tak da polako delaš i se čak i obnavlaš z mladima. I čekam na red, da me pozoveju v ordinaciju i si razmišlam. Bogek moj, sva ta leta, milioni, pa i više, se sve to rihtalo. Sad kad gledim, da tu je ono kaj je moglo biti. Sve ono kaj ni, toga ni ni. Kaj da to, kaj je, je bilo određeno prek nekih određenih mogućih prilikih. Pak si mislim, kaj ja kak čovek, kaj isto sam po tomu, vopče i misliti morem, kaj to je. I gledim to čudo. Se načudit nemrem.
Su mi prekjučer skinuli v ordinaciji dvadesetku cukora. Mi narasel, nekak, skor bezveze. Ja se čudim. Sam, zapraf, nekak veseli. Velim doktoru kak me sve to zanima i kak gledim na to. Sve sam više vu veri i divim se tom djelu po kojem i ja jesam. Mi veli mladi gospon doktor, kak vera more pomagati i kod cukora. Znam to. Znam i da vera je ta, kaj celi život drži. Pa, dajte probajte zamisliti život skroz bez vere. Čovek navek nekaj veruje, kaj nemre sve dokučiti. Je morti pitanje, vu kaj veruje. Vite, ja tražim istinu. Verujem u Nju, makar znam, da ju još tražim, al nekak sam joj sve bliže. Po Njoj jesam, pa i sve ovo kaj mi se dogaja.
I tak vam ja, dragi moji, elektrotehničar kaj na kompičima dela, gledam medecinu. Mi tak lepo se spominjat z doktorima. Od njih čujem zanimlivih stvari. I se već dost iskusno pikam. Se ta iglica i ne oseti. Mi se telo navikava i pomalo tu i tam reagira. Se tu pomalo i onaj skriveni del mene, kaj se podsvest zove, javla i reagira. Naj se draga moja sekirati. Sve bu to na dobro zišlo, kaj smo svi mi pri istomu Bogeku. Ti si meni kak ona s kojom z Bogekom se imam. Štel bi z tobom dober biti, al morti još nis se dost porihtal. Me tu i tam vleče nekaj, kaj je v životu lepo. Bumo se mi razmeli, znam. Pa, smo skup črez milijarde, pa i više let, nastali.
Prijateli dragi, najte juriti na krive strane. Najte otrove uzimati, najte se žuriti zgrabiti kaj vam lepo zgledi, kaj morti je neka finta. Posluhnite Bogeka, kaj On je čez milijardih let i vas spravljal. Najte samo tak sad to upropastit. Dajte i Njem na veselje, da cenite sav taj Njegov trud čez milijardih let.
Dragi moji vas srdačno pozdravlja i voli vaš Mladen
Post je objavljen 22.11.2006. u 14:32 sati.