Marketing
Tko se boji mraka još?
Strahovi, fobije, nešto što nam dodatno ispunjava život, svatko se nečega boji.
Odlučio sam pistati o nekim svojim najvećim stahovima, koji su racionalnijim osobama čak i smješni, al' ja na tom ''testu racionalnosti'' redovito padam.
Jedna od mojih najvećih fobija su – izvanzemaljci, taj strah ponajviše pripisujem tome što sam kao klinac obožavao gledati SF seriju X-Files i razne dokumentarce i filmove o nezemaljskim bićima i njihovim posjetima našem planetu.
Realno gledano meni je nekako logično da oni postoje, jer kolike su šanse da u ovom svemiru ne postoje planeti na kojima ima života, osim naravno naše planete. Kako bi išao citat iz jednog mog omiljenog filma : ''Bilo bi to užasno traćenje prostora''. Ali da budem malo jasniji, ne bojim se ja izvanzemaljaca na njihovoj vizualnoj bazi (nešto tipa Alien – osmi putnik), jer je to totalna fikcija i bez veze. Kad malo bolje razmislim ne mogu točno niti opisati tu moju fobiju. Jednostavno me hvata jeza kada gledam u noćno nebo, strah me da jedna svijetla točka ne počne ludovati po nebu jer sumnjam da bih znao što tada učiniti, mislim da bih se jednostavno smrznuo. Uvijek me fascinirala jedna priča koju sam čuo u emisiji ''Na rubu znanosti'' (ponedjeljkom navečer na HRT 1, odlična emisija, obavezno gledati!!!)
Naime radi se o bliskom kontaktu s izvanzemaljskim životom.
Negdje u americi neki su likovi otišli na kampiranje kraj jezera u nekoj dolini. Navečer, kad su ugasili vatru i krenuli spavati vidjeli su svjetlost u daljini, opisali su to kao kuglu koja se gibala stohastički, tj. letala je vamo – tamo. Jedan od njih (očito neka budala) je odlučio tom svjetlu signalizirati baterijom, i kada je svjetlom označio poruku SOS, svjetlo je samo nestalo. Zatim je nenadano izronilo iz jezera i – više se ničega nisu sjećali.
Kasnije su pod hipnozom jasno opisali prostorije u kojima su na njima obavljali nekakve pokuse. Zatim su im na rendgenskim(ili kako se već piše) slikama našli sićušne metalne usadke koji su se nalazili u njihovim kostima, zanimljivo je da nisu nađeni nikakvi tragovi postavljanja istih usadaka, tj. nije bilo ožiljaka. Znam da zvuži prilično nevjerojatno, ali to nije jedini slučaj pronalaženja sitnih metalnih predmeta u ljudskim kostima, a da nije bilo tragova koji bi objasnili kako su te ''sonde'' postavljene tamo. Zašto kažem sonde? Zato jer su neki od tih sitnih metalnih zrnaca odašiljala signal.
Ima tu još mnoštvo priča o otmicama. Prije nekoliko dana je počela serija ''Invazija'' na RTL-u. Gledao sam prve dvije epizode i moram priznati da izgleda odlično. To mi je bila i djelomična inspiracija za ovaj post.
Ali ne bojim se ja samo izvanzemaljaca, ima toga još, ali ti strahovi su ipak nešto normalniji. Npr. Bojim se smrti određenih osoba (ali ne i svoje smrti, ukoliko mi se dogodi na neki normalan način), visine (ne uvijek, al' ima trenutaka), jedan od jačih strahova je da budem živ zakopan (to je koma).
Moram priznati da ipak ne razumijem one koji se boje krvi, kukaca, zmija i sl.
Fear of the Dark – jedan od najboljih albuma Iron Maidena ima istoimenu pjesmu koju je napisao Steve Harris. Potaknuo ga je strah od mraka koji se javlja kod djece, pa tako da se i on kao klinac bojao mraka. Ne znam za vas ljudi, al' mene je još uvijek malo ''prpa'' kad idem mračnom uličicom ili sam negdje u mraku.
To je Steve jednostavno predobro opisao stihovima:
Fear Of The Dark
[Harris]
I am a man who walks alone
And when I'm walking a dark road
At night or strolling through the park
When the light begins to change
I sometimes feel a little strange
A little anxious when it's dark.
Fear of the dark, fear of the dark
I have constant fear that’s something's always near
Fear of the dark, fear of the dark
I have a phobia that someone's always there
Have you run your fingers down the wall
And have you felt your neck skin crawl
When you're searching for the light ?
Sometimes when you're scared to take a look
At the corner of the room
You've sensed that something's watching you.
Have you ever been alone at night
Thought your heard footsteps behind
And turned around and no-one's there ?
And as you quicken up your pace
You find it hard to look again
Because you're sure there's someone there
Watching horror films the night before
Debating witches and folklore
The unknown troubles on your mind
Maybe your mind is playing tricks
You sense, and suddenly eyes fix
On dancing shadows from behind.
Fear of the dark, fear of the dark
I have a constant fear that something's always near
Fear of the dark, fear of the dark
I have a phobia that someone's always there.
When I'm walking a dark road
I am a man who walks alone
Post je objavljen 22.11.2006. u 13:46 sati.