žene su se kasnije uključile u prometni svijet. do prije dvajst godina, kad je bilo manje auta, vozili su gotovo isključivo muškarci. tu i tamo bi kakva riba i sjela za volan, al rijetki su to pupoljci bili.
naknadno su se uključile u nešto što je bila isključivo muška spika. a to je šok muškarcima. kad nešto što je bila samo muška spika postane i ženska, muškarac postaje nervozan. zašto je to tako? zato što muškarac mora po nekom defaultu imat neke stvari koje je samo muškarac sposoban raditi. mora postojati ovisnost. možda je glupo, al je tako. tako svijet funkcionira i ko to još nije skužio...nije skužio.
i onda žene odjednom počnu vozit. i muškarci pizde, šikaniraju žensku vožnju, omalovažavaju, zašto? bore se za opstojnost! a žene to posebno živcira. to podcijenjivanje. pa pizde. i to je zatvoren krug. nije bitno što se sve svodi na isto. i jedni i drugi voze jednako loše, samo ja vozim odlično. muškarac će izazvati spontano pjevanje Dinamove himne u dvoglasu i dobacivanja tipa legendo! care! vavauva!, rutinskim uletavanjem u škarice riskirajući nevine živote desetina ljudi (njegov auto, drugi auto, mogući odbijanci, itd..) ni ne trepnuvši. pogotovo ako mu se iza nabija neka ženska i time ga izaziva. žena će pak izazvati delirij publike uz povike tipa chicks on fire! sestru za precjednika! kad stane u jednoj od tri trake na dubrovačkoj, sa četiri upaljena žmigavca, na zeleno, jer priča na mobitel. no, ženama za volju, zakon je prilično jasan o vožnji i čapri na mobitel.
ipak, da je Bog imalo pravedniji u ovom bi slučaju razgovor morao biti okončan padom 250 tonskog betonskog bloka na njen auto. no, taj dio ipak uvijek izostane. zašto je to tako? ha,vjerojatno je to ono što zovu Božjom Providnošću, nama ljudima tako nedokučivoj.