doduse i sad mi neka obvezujuca literatura predstavlja tlaku
"odradim" je i krenem dalje...
od svih knjiga volio sam tolkiena
i onog autostopera...
voliio sma s epovuci u svoj svijet...
ispunjen nekim bicima z akoje sam znao da su nestvarna
koja su iako bila cudovista , bila manje cudovisna od ljudi koje
sam gledao u zivotu ...
i vile i vilenjaci i orke i patuljci...
i neka buduca stvorenja koje majka priroda mora izmisliti tek
sve to je bilo tek ...
maleni dio onoga sot mi se dogadjalo...
ali vazan dio...
i tocno znam trenutak kad su moje oci postale ovo sto jesu sad...
i tocno znam zasto...
i svako ko me pita kako sam
dobije odgovor dobro sam,
svako osim mojih...
oni ne pitaju t apitanja...
oni znaju ...
kao sto znaju da je osnovni razlog zasto nisam procitao anu karenjinu do kraja
taj sto sam kao i balas u citanci ja u knjizi ostao na prvo strani
gdje se kaze
da su sve sretne obitelji sretne na isti nacin
a sve nesretne , nesretne na neki svoj, posebni...
pjesma daana idde malo poslije...
Post je objavljen 22.11.2006. u 08:54 sati.