Marketing
DJEDOVE SUHE ŠLJIVE
Zima stegla. Mama je ispekla kruh, prži slaninu i čeka djeda i tatu.
Djed je otišao na stan, a tata je s njim jer se marva mora namiriti. Treba prostrijeti slamu pod konje, treba im dati zobi, treba krave pomusti, telad nahraniti, svinje namiriti. Djed se sa stana vraćao uvijek veseo i čio. Kako ne bi kad je uz njega uvijek bio čokanj iz kojega bi malo-malo gucnuo rakijice.
S nestrpljenjem sam čekala djeda da se vrati sa stana jer bi mi uvijek donio suhih šljiva. Znao je da ih najviše volim. Tako je bilo i ovaj put. Potrčala bih mu u krilo, a on bi mi napunio punu šaku suhih šljiva. Uvečer, uz lagano pucketanje drva u peći, sjela bih mu u krilo, on bi me pogladio po kosi, a tada bih iskoristila trenutak i namolila ga da i mene povede sa sobom na stan.
- E, ja ti rano idem na stan, ne možeš ti tako rano ustati.
- Hoću, djede, samo me povedi.
- Još si mala.
Smotao bi tada cigaretu i počeo pričati po tko zna koji put kako su zime ranije bile hladnije, kako je prije bilo više vremena i kako je tatu prvi put stavio na konja.
- Djede, a mene nećeš ni na stan da povezeš! - bunila sam se.
- Eto, ako ujutro napad'e još snijega, upregnut ću saone pa ću te povesti.
Jedva sam dočekala jutro. Snijega je bilo podosta. Djed upregnu vrance u saone i pojuri niz šumu.
- Ajd, Olga, ajd, Javor! - orilo se iz djedova grla. Dok smo tako jurili, djedu je poskakivao šešir. Zvuk praporaca pokazivao je put.
Šuma je zimi najljepša. Srne i jeleni okupili se oko hranilišta, divlje krmače na prosjeci, a za njima par ovećih prasaca. Djedovi crni vranci činili su mi se još tamnijim u blještavilu snijega. Ja sam utonula u mekoću snijega i djedovih priča o tome kako je konjima obrađivao zemlju, vozio kolima župnika kad je blagoslivljao domove. Pred malom koljebom ispregao je vrance, mene uveo u nisku prostorijicu u kojoj je odmah podložio vatru. Sebi je skuhao vina, a meni dao suhih šljiva.
- Zora, Beba, Jagoda! - pozdravio je svoje ljubimice, pomuzao ih, očešljao konje i unio još drva. Tada sam prvi put osjetila što je prava zima. Ne samo zbog snijega. Te je zime moj djed otišao tamo kamo ćemo svi jednoga dana.
Tata je kasnije morao prodati djedove vrance, stan je preuredio, ostavio je krave i svinje. Počeo je uzgajati zdravu hranu, najviše se bavio rasadom, posadio je voćke i nabavio nekoliko košnica pčela. Iako je prošlo već šest godina, kao da i danas, kad idemo na stan, čujem djeda:
- Ajd, Olga! Ajd, Javor!
Lucija Mrkonjić, VII. r.
Osnovna škola Županja
Post je objavljen 22.11.2006. u 00:53 sati.