kad umor prevari kapke i legnes u krevet
i zuris u unutrasnjost kapaka
volio bi da je netko tu...
da me makar i grubom rijecju podsjeti na to
da nema vise praznine na drugoj strani kreveta
i da nema vise one praznine
koju samo umoran i pospan sebi smijem priznati
sebi i tebi
gledam neke stvari oko sebe
kako sam bio sretna kad sma ih kupio,
mojim novcem, mojim trudom zaradjenim
sad ih gledam
stoje tu kao neko groblje mojih zelja i snova
gdje je nestala sva ona sretna misao
svaki moj osmjeh, koji me je povezivao sa tim i takvim stvarima
sve stvari koje sad tu stoje
kao tuzni konjici na ringispilu
i cekaju da se pokrenu tvojim osmjehom
i zasto ovih dana moje raspolozenje samo ide sa jedne na drugu stranu
evo nek mi sutra zavlada euforija
pa da onda znam da sam fakat prolupao...
Post je objavljen 21.11.2006. u 23:41 sati.