22.11.2006.
(Iako su u ovom pojmovniku korišteni podaci koje je sakupio i izabrao Pierre Riffard, ne poštivam uvjek i do kraja izvornik............)
ČUDO
Latinski prodigium znači javno iskazivanje božanskog autoriteta. Neuobičajen događaj religijske ili gatalačke vrijednosti (npr. nakazno rođenje, izuzetno iscjeljenje, prikazanje božanskih bića, iznenadni udarac groma). Čudo ne uključuje nužno vrijednost pretkazanja ili kazne prirodnog, božanskog, karmičkog reda i sl. Ono može biti očitovanje okultnog svojstva.
ČURINGA, ĐURINGA
Izraz potječe od australijskuh urođenika i na jeziku aranda znači; „tajna po sebi“, „tajna kao takva“.
1. Čuringa je predmet ili vrijednost predana ljudima posredstvom duhova
2. Čuringa u pravom smislu jest obredni predmet od drveta, kamena ili kovine, smatran svetinjom na čijoj su površini urezani shematski crteži, često u obliku ribe. Čuringa se pomnjivo čuva i u njezinu čast se održavaju svečanosti. Za onoje je najčešće zadužen ravnatelj ceremonije.
3. (uži smisao); romb načinjen od drveta.
ČUVAR PRAGA
Izraz i njegovu glasovitost dugujemo Rozenkrojceru sir Ed. Bulweru (Zanoni), sam pojam nosi jedan zastrašujući prizvuk (nebeski carinik ili zapovjednik). Čuvar Praga je mitski ili izmišljeni lik koji brani pristup u pojedinu nebesku sferu; on označuje točku prijelaza na višu inicijacijsku razinu.
U religiji i umjetnosti, čuvar praga je čovjek ili likovni prikaz koji simbolički ili zbiljski čuva ulaz u hramove ili na sveta mjesta (npr. „tri čuvara praga“ jeruzalemskog Hrama; Jeremija 52,24)
DAIMON, DEMON
Grčka riječ kojom se naziva neka neodređena sila i izražava vjerovanje u učinak te sile.
HOMER: božanstvo i njegovo djelovanje u ljudskom svijetu, s dobrim ili zlim ciljem
HEZIOD: biće kojhe posreduje između bogova i ljudi, personifikacija vrlina i moralnih kvaliteta, te kozmičkih sila – čovjek Zlatnog doba.
PITAGORA: duša koja lebdi u zraku („...zrak je sav ispunjen dušama koje zovemo demonima ili herojima. Ove duše šalju snove i pretkazuju bolesti i zdravlje....“).
SOKRAT: (ovisno o autoru koji izvješćuje) glas savjesti, idealna ličnost, vanjsko božanstvo (Jamblih), božanski dio duše (Porfirije), duša pokojnika (Plutarh). „Sokratov demon“, „demon prisjednik“ (daimon paredros) koji vodi za vrijeme i poslije života, osobni zaštitnik, pratilac i vodič...(„....govorim da se u meni javlja nešto božansko i demonsko....To je neki glas koji mene prati...., i kad se javi, uvjek me odvraća da ne činim ono što namjeravam činiti, ali me nikad ne nagovara (navraća)“ – Platon ).
PLATON:demon prisjednik (Fedar, 242),
- Vodič čovjekov za života,, poslije smrti vodi dušu pred sud.
- Demon-duša, razumna duša dana svakom čovjeku pri rođenju (Timej, 41 a)
- Porod boga i smrtne žene (Zakoni, IV, 717b)
KSENOKRAT: zao demon (dobri se demon otada u Corpusu Hermeticumu i Orfičkim himnama navodi kao Agahos daimon).
GNOSTICI: božanski um s kojim se gnostik na kraju poistovjećuje.
O ovome pogledajte još: anđeo (u ranijoj arhivi), abit će još riječi koje ovu temu dodatno ilustriraju kao: duh, duh pomoćnik, duša, genij, Ja....
Post je objavljen 21.11.2006. u 22:10 sati.