Odlučila sam pisati svaki dan, kud puko da puklo. Vjerojatno većinu vremena ne ću imati pojma kaj pisati. Iako nekako sumnjam u to ^^
U svakom slućaju, ako se ne javim, nešto je pošlo jako krivo. A pod tim nešto mislim na svoju malu rutinicu koju sam si složila. Vjerojatne ćete više o tome čuti idućih dana.
A sada bih samo htjela naglasiti koliko je uznemirujuće kada u tušu pronađeš nepoznati gel za tuširanje. I to onaj mirisni. Ili kad shvatiš da ti dnevna soba miriši po ženskom parfemu ... ukratko opsadno stanje.
Mjesec dana sam bila na rubu živaca zbog kaosa koji su te promjene uzrokovale na mom teritoriju, u mojoj vlastitoj kuči, ali mislim da sam sad ok. Zapanjujuće je kako je moguće u tako kratkom roku zavoljet nekoga, kad ručaš s tom osobom svaki vikend.
Zapravo je prilićno slatko kako joj pušta Oldfielda i pokazuje najbolje pjesme ... pofrikčit ćemo još jednu osobu u našu familiju. :)
Danas sam četri sata u komadu radila matematiku. Što je za mene puno. Jako puno. Nakon toga, već sam poćela razmišlajti u parabolama. Onda mi je bilo dosta svega. Ali uglavnom, zapravo je prilićno cool to kad imate neki višesatni posao za stolom, onako, ne ućenje koje iziskuje potpuno koncentraciju nego nešto kao lektira ili prepisivanje nećega.
Moram priznati da za to vrijeme zapravo i najjasnije razmišljam. Zbilja. Inaće mi sto stvari odvlaći pozornost, ali kad se koncentriram na tu jednu stvar puno je lakše sa strane samo složiti prozorčić koji priča nešto pametno. :)
Eto, tako sam ja danas zakljućila da većinu mojih nevolja u životu prouzroćuju preizrasli egoizam i mašta, kojih zbilja imam napretek. Da nema tog dvojeg, mislim da bih mogla čisto ok proć. Jer oni kompliciraju i inaće komplicirane stvari i zapravo sve ono pozitivno biva zasjenjeno od njih. Zašto mašta? Jer se nikada ne će moći ostvariti ni pol onoga što ja sebi u glavi isplaniram i izsnujem, a kad mi se planovi izjalove, prirodno, ego biva povrijeđen. A što je ego veći, imaš više problema. Jednostavna logika. Od kud sve to?
Jednostavno je.
Vjerojatno bih ga trebala mrziti, ili bi mi se u najmanju ruku trebao gaditi. Ali to nije slučaj.
Kao kad naiđete na jednađbu, ali ne bilo kakvu. Ne jednađbu koju zeznete u predznaku, niti onu u kojoj se izgubite u pola postupka. Niti slučajno onakvu kakvu znate riješiti u teoriji, ali u praksi ne znate kud bi s čim. A ne.
On je bio ona posebna vrsta jednađbe koju ne kužiš nimalo. Vidiš početak, posmisliš, aha! Sad ju imam.
I onda skužiš da ti sva matematika koju znaš ne može pomoći da ju rješiš kolko je zmrdana, spetljana, puna sinuseva i tangensa, razlomaka i logaritama i svega pod ko zna kakvim potencijama u neslućeno ogromnim razlomcima.
I unatoć svemu, zapravo me najviše zapanjuje koliko je zapravo ljepa jednađba bio.
Onako, graf mora da bi bio ... wau. Hmmm ... Eto, do takvih se ljepih i nadasve ugodnih misli se dolazi kad znaš koliko ju voli. Ko koga? Nije ni bitno. Ja znam. Mislim da bih joj mogla i oprostiti pokoji ženskasti detalj koji mi unosi u kupaonicu, i sav čaj koj mi popije.
A takve se ideje mogu dogoditi i ako slušaš Lorenu McKennitt što bi bio moj slučaj :) Bez brige, o njoj, tj Loreni ću vam opširno neki drugi put. Doviđenja. :)
Post je objavljen 21.11.2006. u 22:22 sati.