Covjek se gotovo cijeli zivot pita: sto sam ja i sto je moj zadatak? Pita se sto sam ja prema prirodi?
Ovo ljeto sam jednu vecer bila gotovo sama na plazi. Sjedila sam na betonu, koji je jos bio topao od vruceg dana. Oko mene bila beskrajna tisina, samo se cuo tihi sum vjetra i valova. Na nebu nije bio ni jedan oblak, vidjelo se miljun zvijezda i prekrasni, gotovo puni, mjesec.
Na pocetku sam se samo divila ljepoti zvijezda i uzivala u ono malo drustva sto je bilo oko mene, ali onda mi je odjednom proradio razum. Pocela sam razmisljati o ,,onim pitanjima”. O pitanjima na koja ne mozemo dati tocan odgovor, ali ipak nas neka visa sila tjera da razmisljamo o njima.
Sto sam ja? Mislim da sam jedno bozije stvorenje, koje ima svoj zadatak na ovom svijetu.Naravno, ja sam i ona osoba za koju se odlucim da zelim biti. Sama mogu odluciti zelim li biti dobra ili losa, postena ili nepostena.... No, mislim da to ne vrijedi samo za mene, nego za svih nas. Svi mi mozemo birati izmedu dobrog i zla, a Bog za svih nas ima zadatak. Tko zna mozda ce neka moja prijateljica jednog dana biti predsjednica Hrvatske, a neki moj prijatelj papa, a mozda cu bas ja biti osoba koja ce promijeniti svijet?
Sto sam ja prema prirodi? Ja sam prema prirodi jedna od onih miljun sicusnih zvijezda koje sam vidjela onu vecer na plazi. Prema njoj se osjecam kao mrav. No, ja postujem prirodu, jer znam da me ona jednim zamahom moze unistiti....
Post je objavljen 21.11.2006. u 19:46 sati.