Marketing
Stvari su najčešće jednostavne
Across the street, the river runs
Down in the gutter, life is slipping away
Love may still exist in another place
Running undercover of a helicopter blade
The flames are getting higher in effigy
Burning down the bridges of my memory
Love may still be alive somewhere, some day...
...tiho je dopiralo iz slušalica dok je zadubljena u svoje misli po tko zna koji put prolazila uskom stazom preko polumračnog parka. Ni koraci se nisu čuli u toj tupoj tišini, teška jesenska izmaglica ušutkala je i šuškavo lišće koje je tiho umiralo pod ljudskim stopama.
I što sad? još jednom je u mislima sročila pitanje koje se već danima ponavljalo; pitanje na koje nije imala odgovor, a ono je odzvanjalo uporno i glasno kao jeka. Sjeti se, stvari su najčešće jednostavne. Ti kompliciraš! Kako je neobično utonuti u nepoznate predjele vlastite svijesti; imati pitanja bez odgovora, želje bez pokrića i prepreke koje sami postavljamo...
Želiš li ići? Samo potraži odgovor na to obično pitanje. Čega se bojiš? Ti si kukavica! Pa ti se bojiš i vlastitog straha! Gle, igra svjetla i tame...i tvoja sjena podrhtava! Park je i dalje ostao nijem i zagledan u dubinu mraka.
Pojačala je glazbu da ne čuje vlastite misli. Duboko je udahnula prešavši park. Ušla je u mrak. Nikad nije voljela taj dio grada, ali je put do kuće bio kraći. Dobro je. Barem je prestala razmišljati o odlasku. Hrapavi je glas počeo pjevati refren. Učinilo joj se da netko korača iza nje. Ubrzala je korak. Odjednom joj je nestalo tlo pod nogama. Pad. Bol i nesvjestica. Nečija teška ruka na njenom ramenu. I njezin krik.
Jedva je otvorila oči. Nepodnošljivo svjetlo i miris bolnice. Ljudi u bijelom i jedna poznata silueta. Liječnik je rekao da je imala sreće. A onda je ugledala njega. Smiješio se. On je znao...
With the words "I love you"
Rolling off my tongue
No, never will I roam
For I know my place is home
Where the ocean meets the sky
I'll be sailing
(R. Stewart)
Post je objavljen 21.11.2006. u 19:33 sati.