Tu temu mi je u srednjoj školi zadala profesorica sociologije. I sjećam se da sam dala sve od sebe da dokažem da smo svi mi fantastični u toj našoj raznolikosti, i neka cvjeta, neka raste, neka se širi ta naša šarolikost, i neka sve bude kao jedna velika razdragana livada, gdje ćemo svi biti posebni.
I onda sam jučer otvorila Graziu, i pronašla članak koji je napisala Lana Biondić, i oprostite mi sad, inaće nisam agresivna, ali došlo mi je da joj skalpiram savršenu ispeglanu kosu. Osjetila sam takav napad adrenalina, da me glava zabolila u roku od sekunde.
Pa kome si ti Lano, o jadna, primjer za život?
Istina, njenu knjigu 'Život na visokoj peti (i mali savjeti za sretne žene)' sam pokušavala čitati, ali ne mogu, jednostavno ne mogu, jer ne mogu prokljuviti u mozak te žene.
Imat sve, i biti tako plitak poput nje.
Isto tako shvaćam, da se Lani Biondić dalo previše prostora u medijima, ali isto tako me ta žena uvrijedila, jer hvala bogu, većina nas ne živi u njenom Lala svijetu. U svijetu gdje si je ona, istina s pravom jer ima para ko pljeve, utvrdila pravila i gdje se njena knjiga prodaje uz roze lizalice, da si još više zašećerite život, ili padnete u inzulinsku komu, kako kome.
Zašto danas pišem o njoj? Ako do sada već nisam imala nikakvih kontakta s njenom Osobom, čemu sad ovo?
Zato što je jedna stvar kupiti knjigu, druga stvar otvoriti, dobro posuđene novine, i pročitati njene savjete. Savjeti koji idu ovako:
''Deset savjeta za seksi žene: ... seksi žene se kreću u slowmotionu, seksi žena tiho priča, posebice na telefon, glasić joj je nježan i šaputav i nikad se previše ne trudi bit duhovita ... seksi žena treba uvijek imat preplanuo ten, da ga pokaže kad izađe van .... seksi žena u sred zime, ako nosi dolčevitu, treba nosit krznene čizmice na gole noge ...''
I onda na to sve, otvorim opet posuđenu knjigu, broj 1, ovu broj 2, ne želim u svom videokrugu, i pronađem citat koji ide ovako:
'' Poglavlje 19. Žena nikad nije dovoljno mršava.
Kada sam srela uvijek vitku Sunčicu Lalić u Vili Dubrovnik, zamolila sam je da postane moj guru za prehranu.
Legle smo na ležaljke, naručile hladnu limunadu, i ona je krenula:
Gazirane i zaslađene sokove zaboravi.
Ugljikohidrate nikada!
Ali, Sunčica, ja ne mogu živjeti bez pašte.
- Možeš! – rekla je. – Sve je stvar navike, ispočetka će ti biti teško, kasnije ćeš se naviknuti i više ti neće faliti. Jer tijesto stvara određenu ovisnost i što ga manje jedeš, to ti je manje važno.
- Ali Sunčica, mi u Vili Dubrovnik imamo najbolje croissante u Europi, dolaze izravno uz Francuske i onda ih ujutro peku i vruće serviraju uz doručak!
- Vidjela sam ih – rekla je – izgledali su krasno, tako prhko, ali nisam ih probala.
Ta me rečenica šokirala. Tu sam shvatila koja je to snaga i samokontrola (Sunčice Lalić). DAKLE ONA JE VIDJELA KOLIKO SU UKUSNI, ZNAČI – OBRATILA JE POZORNOST NA NJIH, MOŽDA IH JE NJEZIN DRAGAN PORED NJE I JEO! – ALI ONA IH NIJE NI OKUSILA.
Tu sam se već totalno obeshrabrila.
- Ali Sunny – zar ti baš nikada ne jedeš ugljikohidrate?
- Dobro ponekad – odgovorila je – kad otputujemo u Italiju, dozvolim si mali tanjurić integralnog tijesta.
U dalje sam zurila u njezine tanke ručice dok su mi se po glavi motale lasagne!
Kasnije smo sišle na ručak i ona je naručila:
Tanjur rukole s malo limuna (zatvara apetit),
Filet šanpjera s rezancima kuhanih tikvica.
A za desert je naručila komadić manga.''
O Lano, Lano. Nažalost, uz tu svu pompu, nisi ti daleko od one sirote Tanje iz Big Brothera. Popite si sok od brusnice, pa zajedno na wc-u pričajte kako je imati ''upalu urina''.
Ili kao što ona na kraju knjige kaže, ''A ako vam knjiga koju ste upravo pročitali nije nimalo smiješna – znaći da život vjerojatno shvaćate preozbiljno.''
I sad recite da to nije frustrirajuće, pa se onda ipak za par minuta dobro nasmijete, jer nije za povjerovat kakvi marginalci u visokim štiklama opstaju.
Stoga, hvala ti Lano i na tom savjetu i prosvjetljenju, dodajem ja šaputavim i nikad ne previše duhovitim glasićem.
Post je objavljen 21.11.2006. u 16:43 sati.