Pojavila se Ines
Pojavila se Ines. Frendica naših cura. Ali ne bilo koja frendica. Bila je osmašica, tada za nas pojam od cure. Nemoguće mi je dočarati vam njezinu ljepotu. Htio bih vam je opisati ali ne mogu jer bi za to trebao cjeli svemir proći i još ne bi vidio dovoljno divoti. Trebao bih u nebesa poći odande vam donijeti tih nekoliko riječi koje bi nju mogle opisati. Stvarno je bila poput božice na zemlji. Pozdravila nas je svojim čarobnim glasom koji nam se istog trenutka utopio u srca iz kojih nikad neće izaći.. Ponašala se jednostavno, obično, pristupačno, prijateljski... Savršeno. Bila je prilično tiha osoba i svaka njezina riječ zvučala je čarobno. Nije se dugo zadržavala, uvijek je brzo odlazila, i opet time želja za njom u nama je rasla. Tog dana kad smo ju upoznali navečer na nasipu nije bila tipična sretna i opuštena atmosfera. Svi smo osjećali isto ali nismo znali kako se izraziti. Vladala je tišina dok Marko nije prvi progovorio «stvarno je prekrasna». Svi smo znali o kome govori i na što misli. Pa svi smo to i mislili. Njegova nas je rečenica oslobodila. Počeli su cjelovečernji razgovori i opisi prvih dojmova. Znali smo da je samo pitanje vremena. Nešto će se promijeniti. U nama je rođen potpuno nov osjećaj. Ljubav. No dugo vremena ništa se nije mijenjalo. Naše cure ni nisu primijetile da smo se mi promijenili i da im posvećujemo manje pažnje. No napokon, nakon nekoliko dugih tjedana nešto se promijenilo. Marko je prekinuo s Dudom iz nevjerojatno bezveznog razloga. Ostavio ju je jer je počela nositi naočale. Pa bila je prilično simpatična s njima. I zna se i Marko zna da je pravi razlog njegovog prekida bio puno veći, puno važniji, razlog je bila Ines. Duda je prilično dobro podnijela raskid. Kao da je bila spremna na to. Sada je za Marku preostajalo samo jedno. Isplanirati kako priči Ines i opisati joj svoje dugo skrivene osjećaje prema njoj. Odlučio se za najjednostavniju verziju. Jedne večeri pozvao ju je na mjesto opće poznato po ljubavnim počecima i raskidima. Mjesto simpatičnog imena školica. Ali nije uvijek nužno moralo značiti da se radi toga ide tamo. Marko je došao uz škvadru. I to je normalno, ipak čovjek treba opće moralnu podršku za tako velik korak u životu. Mi smo mu je rado pružali. Jer ako je jedan od nas bio sretniji svi smo bili sretniji. Marko je u nekoliko minuta odugovlačenja i dodatnog pripremanja postao siguran i pitao je: « Ines hoćeš li biti moja cura? ». Bilo je jako romantično i tom trenutku između njih dvoje pojavila se veza koja će u kasnijoj budućnosti doživljavati mnoge uspone i padove. Naravno Ines mu je odgovorila Da. U takvim okolnostima drugi odgovor jednostavno nije dolazio u obzir. Nažalost ta ljubav nije dugo potrajala, točnije već nakon dva dana Ines je prekinula s Markom. Bez posebnog razloga. Bez osjećaja. No da ne zaboravim u ta dva dana Marko je bio najsretniji čovjek na svijetu. S njom je ostajao do kasna i stalno je pričao kako je prekrasno te kako je prekrasno cijelo vrijeme provedeno uz nju. No kako sam prije već napisao to nije potrajalo. Kad ga je ostavila hladnokrvno se pobrao kući i zatvorio se u sobu. Nikola i ja u početku nismo ni shvatili ozbiljnost situacije. Mi smo još bili sretni što je s dostojanstvom otišao. No to nije važno. To je Marka ubilo. Jedini smisao života bila mu je nada. Nada u mogućnost da se raskid nikad nije dogodio. Marko se s vremenom oporavljao a počeo se i opet zabavljati. Odlučio je da će ponovno pokušati s Ines kad se ukaže prava prilika. U međuvremenu kad se Marku život u potpunosti već dva puta promijenio kod mene se nije puno toga mijenjalo. Ali u meni sve se promijenilo. Duda mi je postala privlačna još više kad je bila slobodna. No ta privlačnost nije ni slična osjećajima koje sam gajio za Ines. Ubiti u meni sve je bilo pomiješano. Više nisam znao što želim. Imao sam Lesi. Znao sam da nju ne želim, a ni ona više nije bila toliko zagrijana za mene. Nešto se moralo promijeniti. Ines je gotovo prestala dolaziti nakon raskida s Markom. Nedostajala mi je. No nedostajalo mi je i nešto novo. Ali za nešto novo trebalo mi je vremena kojeg nije bilo. Škola nam bila na pragu i bilo je vrijeme da pakiramo prtljagu. Teško smo se razdvojili od tog raja na zemlji, koji je polako počeo pokazivati svoje pravo lice. Nisam siguran hoću li ikad znati dali je čaroliju koju smo osjećali u vremenu provedenom tamo stvaralo to mjesto samo, ili smo to možda bili mi ili ipak, možda ljubav.
Nastavlja se
Post je objavljen 21.11.2006. u 15:14 sati.