Današnji post je posvećen monstrumu koji mi pije krv na slamku. Mali imbecilni susjed iz nebodera. Klinjo od svojih 10-12 godina, pred mamicom i taticom dobro i tiho,pristojno i povučeno djetešce, uvijek kulturno pozdravi, sunce mamino... Taj isti debil kad autoritet nije na vidiku postaje sjeme zla. Gađa ljude ispred ulaza sa svojeg balkona jajima, šljivama ili već čega se dočepa, ako je vani onda je i nogometna lopta u kombinaciji. Jezičina takva da se mogu posramiti, čak ni ja toliko ne lajem. Prije pola godine me je nazvao kujom bez ikakve prethodne interakcije. Oooo da dušo, kuja sam. I to kakva! Sanjam dan kad ću ga sresti vani, kad će me samo odvratno pogledati a ako bude sreće nešto će reći/učiniti.... Sa ili bez roditelja, to kopile će mi pasti u šake. Proklinjat će dan kad se rodio, a ja ću napokon vidjeti u kolikoj mjeri se isplatilo moje plaćanje kickbox treninga...
Post je objavljen 21.11.2006. u 14:24 sati.