U pravilu ne pišem pjesme. Ponekad rime, nikad pjesme. Zato ne znam je li ovo pjesma ili pjesma u prozi ili blog. Znam, međutim, da je napisana u glavi tijekom vožnje autoputom Zagreb-Split i zapisana u Brelima.
Jebeš pjesnika koji navrši dvadesetu.
Jer, pjesnici su tankoćutni.
Zaljube se vrlo rano.
Do dvadesete im srce pukne dva-tri puta.
Barem.
Otvrdne, okošta, ogrubi.
Neka potom rade što žele.
Neka švercaju oružje,
Neka se bogato ožene.
Neka umru.
Samo neka više ne pišu.