Marketing
Dust kaze privremeno Pa-Pa
Mislim da je vrijeme da si uzmem odmor. Odlazim na kratko da predahnem i da si razmislim. Previše ovisim o ovoj svojoj maloj djelatnosti. Previše slušam ono što mi ljudi govore. Živim svoj život, a ne tuđi. Tuđa vjerovanja, stajališta i ideje ne vrijede za mene. Trebam biti svoj. Trebam otići na neko vrijeme jer mi duša vapi za indetitetom. Mislim da previše mojih bivših ljubavi pregledava ove stranice. Možda one to i ne rade, ali ne želim više dijeliti svoj život s njima. Treba mi malo odmaka. Ali, ne brinite se, vi kojima je stalo, budem se uskoro vratio. Treba mi malo predaha. A, i iskreno mislim da sam izgubio svoj Dust-glas. Postovi su mi ne zanimljivi, i loše napisani. Izbacujem smeće. To nije lijepo.
Aleksandar je koračao ulicom. Bio je sam , i bila je večer. Bilo mu je hladno. Stisnuo se svojoj jakni i protrljao rukama da se zagrije.Nije mu uspijevalo.
Iz drugog je smjera naišao starac. Hodao je sporo , oslanjajući se za štap. Bio je odjeven u staro, pohabano odijelo. Zaudarao je, Aleksandar je to jasno mogao vidjeti. Bio je prljav ispod vanjskog sloja odjeće od pišanja po sebi. Starac je krivo stao i izgubio kontrolu nad svojim hodom. Zateturao je, i pao na pod.
Aleksandar je zastao i u čudu gledao što se to desilo. Starac se je koprcao na podu. Nije mu bilo lako. Jaukao je . Aleksandar se je nasmiješio. Baš ono što je trebao. Zakoračio je naprijed da pomogne stradalom starcu. Kretao se brzo, nije želio da ga itko vidi. Pogledom je pronašao veliki kamen kraj ceste. Tko zna kako se tu našao, ali bio je bogom dan. Podigao ga je. Kamen je bio težak. Starac je plakao, i urlikao na cesti. Ali, nitko nije reagirao. Nikoga nije bilo na prozorima, niti nitko nije izašao na kućna vrata da vidi što se događa.
Aleksandar se nasmiješio i rekao starcu da se smiri, da će sada on doći mu da pomogne. Zateturao se do njega, noseći svoj kamen. Stao je iznad starca koji se je stao hvatati za njegove noge. Odmaknuo se i odgurnuo ga nogom. Starac je jauknuo, završivši na leđima. Baš kako je Aleksandar želio.
Stao je ispred njega i nasmiješio se. Uživao je u trenutku, a onda je bacio kamen na starčevu glavu.
Post je objavljen 21.11.2006. u 11:36 sati.