Marketing
Ogovaranje – gibet
Jedan od prijašnjih Poslanika, kojima je objava od Allaha dolazila u snu, usnije jedne noći kako mu je rečeno slijedeće:
- «Kada ustaneš, prvo na što naiđeš – to pojedi, drugo – sakrij, treće - prihvati, četvrto - ne odbij, a peto na što naiđeš - ti bježi od njega!»
Kada Poslanik ujutro ustade i krenu putem, prvo na što naiđe bijaše jedno ogromno brdo. On zbunjen zastade i poče da razmišlja:
- «Moj mi je Gospodar naredio da prvo na što naiđem pojedem... samo ne znam kako li ću ovo pojesti kad je to nemoguće... ali, moj Gospodar mi ne bi naredio da učinim ono što nisam u stanju...»
Onda on čvrsto odluči da pojede to brdo i krenu prema njemu, ali što mu se više približavao, brdo se sve više smanjivalo, dok na kraju osta kao jedan zalogaj. Poslanik to pojede uvjerivši se da je to slađe od meda, zahvali Allahu na tome te produži dalje.
Idući dalje naiđe na zlatnu posudu, pa pošto se sjeti da to treba da sakrije, on iskopa rupu u zemlji, zakopa to i krenu dalje. Kada se osvrnu, ugleda onu zlatnu posudu kako je opet na površini zemlje. On se vrati pa je ponovo zakopa, ali se tu opet pojavi, i tako se to ponovi nekoliko puta.
Poslanik onda reče sam sebi: - «Ja sam uradio ono što mi je naređeno.»
Onda produži dalje ne osvrćući se više.
Idući dalje ugleda jednu ptičicu koja je bježala od sokola i prije nego što će biti sustignuta ona viknu:
- «O Allahov Poslaniče, spasi me!»
On prihvati ptičicu i sakri je u rukav, a soko mu viknu: - «O Poslaniče! Ja sam veoma gladan i od jutros tražim nešto za jelo, i tamam kad htjedoh da uhvatim ovu pticu ti me spriječi i omete da uzmem svoju nafaku.»
Poslanik pomisli: «Naređeno mi je da treće na što naiđem prihvatim, i to sam i učinio, ali naređeno mi je i to da ne odbijem četvrto, a četvrto je ovaj soko koji traži svoju nafaku.»
Nakon kraćeg ra.zmišljanja, uze nož i odreza komad mesa od svoje noge, baci to sokolu, a on ga uze i ode.
Poslanik onda pusti pticu i krenu dalje. Peta stvar na koju naiđe bijaaše nekakva lešina koja se raspadala od smrada i truleži, a on, sjetivši se svoga sna, pobježe od toga.
Kada je uveče ponovo zanoćio on reče:
- «O Gospodaru! Ja sam uradio ono što si mi naredio, pa mi sada objasni značenje svega toga?»
U snu on ču glas koji mu reče:
- «Što se tiče prvog, onog što si pojeo, to je srdžba, koja ispoočetka izgleda kao brdo, a na kraju, kada se čovjek strpi i svoju srdžbu proguta, izgleda kao zalogaj slađi od meda!»
- Drugo znači: Ko uradi neko dobro djelo, pa i ako ga prikrije, ono će opet izaći na vidjelo!
- Treće znači: Ko ti se povjeri, nikad ga ne iznevjeri!
- Četvrto znači: Ako ti čovjek u nuždi nešto zatraži, nastoj da mu to daš makar i tebi bilo potrebno!
- Peto je ogovaranje, i uvijek bježi od onih ljudi koji druge ogovaraju!
Božija pravednost
Musa, Bog ga blagoslovio, razgovaraše sa svojim Gospodarem na Gori, i u jednom svome razgovoru on zamoli Boga: "Moj Bože, pokaži mi svoju pravednost i nepristranost!" A Bog mu reče: "O Musa, ti si čovjek ozbiljan i odan, zar ne možeš da se strpiš?!" Na to će Musa: "S Tvojom pomoći, Bože, ja mogu biti strpljiv!" A Bog mu zapovjedi: "Idi do tog i tog vrela, i iza njega se sakrij! I posmotri, potom, Moju Moć i Moje Znanje Svih Tajni!"
I Musa, Bog ga blagoslovio, ode, uspe se na brežuljak iza vrela i sjede sakrivši se.
I u taj se mah pojavi neki konjanik, sjaha sa svoga ata, obavi obredno pranje na vrelu i napi se vode. I izvadi on iza pasa kesu u kojoj bijaše hiljadu zlatnika, pa je stavi kraj sebe. Potom klanja namaz, uzjaha konja i, zaboravivši onu kesu na onome mjestu, otputova.
Nakon njega dode jedan dječak, napoji se vode, nađe onu kesu, uze je i ode.
A poslije dječaka dođe neki slijepi starac, napoji se vode, obavi obredno pranje i stade klanjati. U taj mah se onaj konjanik sjeti one kese, vrati se do izvora i nađe slijepoga starca, stade kraj njega i reče mu: "Zaboravih kesu u kojoj je hiljadu zlatnika, a osim tebe niko nije ovdje dolazio!" Na to će starac: "Ja sam slijepac, kako da opazim tvoju kesu?!"
Na to se konjanik rasrdi, sablju isuka, udari slijepca i ubi ga. Potom ga prerovi, ali, ne našavši onu kesu, ostavi starca i ode.
A Musa, koji to sve gledaše iz svoga skrovita mjesta, povika: "O Bože! Strpljenje mi je na izmaku, a Ti si Pravedan, pa deder mi razjasni šta se ovo dogodilo?"
I dode Džibril, Bog ga blagoslovio, i reče Musau: "Stvoritelj, veličanstvena je Njegova moć, ti veli: 'Ja sam Znalac svih tajni, znadem skrovite stvari i znadem ono što ti, o Musa, ne znaš! Kad se radi o dječaku koji je uzeo kesu zlatnika, on je uzeo ono što mu i pripada, jer otac dječakov bijaše u najmu kod onoga konjanika i bio je zaradio baš onu svotu koja je bila u kesi. Ali, konjanik mu ne uruči zlatnike jer umrije dječakov otac. Ali sada konjanik izgubi kesu, i dječaku dode baš ono što mu pripada. Kad se radi o slijepom starcu, on je, prije negoli je oslijepio, ubio konjanikova oca. I konjanik mu se, ne znajući da mu je ubio oca, osveti. I svako dobi ono što je i zaslužio. Naša pravda i Naša nepristranost je, kako vidiš, tačna.'
I kad Musa to sazna, zbuni se i zatraži oprosta od Boga.
Sadaka i odgoda odredbe
U vrijeme Isaa, a. s., naišao je jedan čistač. Isa, a. s., s čuđenjem je gledao u njega i rekao: "Ovaj čovjek će u toku ovog sata napustiti ovaj svijet, budite spremni da mu klanjamo dženazu."
Čistač je otišao za svojim poslom. Nakon proteka jednog sata čistač je ponovo naišao. Isaovi prijatelji su rekli: "Božiji poslaniče, prošao je sat vremena, a onaj čovjek je još živ. Otkuda tebi ona odredba?" Isa, a. s., upitao je čistača kakvo je dobročinstvo uradio u ovom satu?
On je kazao: "Vidio sam dva gladna siromaha, imao sam kod sebe dva hljeba i dao sam im."
On je dodao: "Nakon toga šta si vidio?" Odgovorio je: "Iz stvari koje sam nosio na leđima izašla je crna zmija i otišla."
Isa, a.s., rekao je: "Ona odredba je bila pravovaljana, ali sadaka ju je promijenila."
Post je objavljen 26.11.2006. u 07:09 sati.