Priča se da je Isa a.s. jednoga dana putovao sa svojim drugovima i kad je dan prilično poodmakao a oni naišli kroz neki voćnjak, njegovi drugovi počeše da mu se žale na glad. Allah dž. š. objavi Isau da im dozvoli da se prehrane od tog voća i Isa im dozvoli, pa se oni rastrkaše po voćnjaku jedući i berući šta je ko htio.
Dok su oni tako jeli naiđe vlasnik tog voćnjaka koji zavika:
«Ko vam je dozvolio da to jedete! Ovo je moja zemlja i moj voćnjak. Ovo sam naslijedio od svojih djedova!»
Onda Isa zamoli Allaha da proživi sve ljude koji su bili vlasnici te zemlje od vremena Adema a.s. pa do toga dana. Uzvišeni Allah mu usliša molbu pa odjednom kod svakog stabla i voćke pojavi se mnoštvo ljudi i žena koji su vikali: «Ovo je naša zemlja i mi smo je naslijedili od naših očeva i djedova!»
Čovjek koji bijaše tadašnji vlasnik voćnjaka pobježe od te silne rulje, a kasnije kada je saznao da je ono bio Isa sa svojim drugovima, on ode kod njih i reče mu: «O Allahov poslaniče! Oprosti mi na mome nastupu i ponašanju jer nisam znao da si to ti. Sav moj imetak i onaj voćnjak vam je halal i jedite koliko hoćete!
Isa mu reče: «Jadan ne bio! Svi oni koje si vidio su nasljeđivali ovu zemlju od svojih predaka i na njoj život proveli da bi zatim napustili ovaj svijet. Tako ćeš isto i ti otići za njima i sve ostaviti. Na dunjaluku niko od ljudi nije stvarni vlasnik ni imetka niti zemlje!»
Post je objavljen 23.11.2006. u 07:43 sati.