Dan hedonistickih uzitaka...
Dan kao neka jako kvalitetna pjesma, imao je svih dozivljaja, svi osjeti su bili zaposleni.
Dan kad sve tece prema planu.
Pocetak, jutro je nebitno (kao uostalom i svako moje jutro, ili je ocaj, ili je nistavilo), ali vrativsi se doma, otvorih paket koji mi je stara najavila jos kad sam bila na faksu. Paket od covjeka br2. Ma bas sam dramaticna.... Cak sam ocekivala i vise, bombu naprimjer, ali je samo bilo pismo, razglednica i cd-a. Fiju! No harm done, sve ok. Ma bas sam nezaboravna! Ja gdje dodjem damo tamo vidim i na istom mjestu pobjedim. Hehe. A jos sam i skromna!
Odmah nakon otvorenja, odlucih da je vrijeme da se nesto pojede, pa sam malo ocistila frizider i bacila se na gledanje filma za koji se ispostavilo da je skroz zadovoljio onu formulu koju sam prije spominjala. „Opasne veze“. LOVED THAT MOVIE!!!
Ne samo da je sama prica drzala vodu, nego sam je izbor glumaca razlogh da se pogleda. John Malkovich. Nema rijeci, covjeku pise SEX na celu, toliko je zao da ga moras voljeti! Ima usne lutke, i oci gada broj jedan. Glen Close – ima li rijeci? Michele Pfeifer – moj jedini lezbijski impuls je usmjeren prema njoj.
Snimljeno nevjerojatno. Kad je John ljubo Michelle, tocno se znalo kakav je to bio osjecaj,kao da sam se ja ljubila. Jezivo. Obozavam filmove na tu tematiku i o tom vremenu... ok, dosta o tome, sva sam se nakostrjesila.
Opet se morala vuc do faksa. Na putu se toliko pocela tripat na jednu pjesmu, da sam si skoro morala rukom zatvarat usta da ne pocnem pjevat. „Ja cu milog svog, prepoznati po hodu!“. Bolesno dobar tekst, jos bolja glazba, a buduci da je snimka koncerta, osjecaj je predobro prenesen.
Pod lingvistikom bezobrazno zvakala rizu u cokoladi. Poslje popusila jednu od boljih cigareta u zivotu.
Mislite da je to sve?!
Ne!
U busu nekom covjeku je tako fino mirisala jakna. Po cigaretama, laganom parfemu, svjezem zraku.
Cim dosla doma, pol 11, cekala me salica caja koju jos uvijek cmakcem. Cekao me i film sa Garyem Oldmanom. On je posebno poglavlje u mom zivotu. Gary - bog, volim ga na onaj nezreli, pubertetski, manijakalni nacin. Nije mi zgodan. Nije lijep. Jedino dio koji mi je lijep jesu njegove ruke. Ali opet, sve je u tom pogledu, vrag ga napravio i odnio! Mislim da kad bi mi se obratio, samo bi se mutavo hihotala i onda bi mu se podala.
Otisla na net i vidjela da imam mejl od svog novog prijatelja iz Leningrada. Sretna ja.
Dobila pozitvnu kritiku od svog jedinog ali vjernog citatelja.
Brzo! Enspicijetu! Navucite zastor da kraj ostane ovako lijep!
Laku noc nacijo, idem odgovarat na mejl.
Slinavi poljubac.
Slusa se: jos uvijek isto
Zeli se: nista vise... mozda malo ljubavi...
Post je objavljen 21.11.2006. u 00:24 sati.