On the road again
Just can't wait to get on the road again
The life I love is makin' music with my friends
And I can't wait to get on the road again
On the road again
Goin' places that I've never been
Seein' things that I may never see again,
And I can't wait to get on the road again.
On the road again
Like a band of gypsies we go down the highway
We're the best of friends
Insisting that the world be turnin' our way
And our way
Is on the road again
Just can't wait to get on the road again
The life I love is makin' music with my friends
And I can't wait to get on the road again
--------------------------------------------------
Jeste li ikada htjeli otići na tzv. "road trip"? Ono, kao u američkim filmovima. Iz nekog razloga se upravo tako osjećam trenutno. Htio bih sa par svoj prijatelja jednostavno sjesti u auto i otputovati u nepoznato. Bez nepotrebnog pretjeranog razmišljanja o tome šta će se dogoditi. Spontano. Da samo odemo i zajebavamo se.
Zadnje vrijeme mi fali spontanosti. Doduše, ja nikada nisam bio jedan od takvih ljudi, ali bih ponekad svojim postupcima iznenadio sve ljude koji me poznaju, uključujući i samog sebe. Pih... Da ne bi netko pomislio da može predvidjeti svaki moj potez...
Mrzim predvidljivost. I ne volim osjećaj koji me obuzima kad vidim da postajem predvidljiv. Zato, kad me obuzme taj osjećaj, napravim nešto neobično ludo i glupo.
Recimo, kad sam prije šest godina bez ikakvog razloga skočio s 20-metarskog mosta i malo krivo doskočio, pa sam se patio slijedeća 3 tjedna zbog ukliještenog živca u vratu. Takva spontanost baš i nije dobra, jel da?
U svakom slučaju, monotoniju treba izbjegavati. Svako malo treba napraviti nešto što u normalnim uvjetima nikako ne biste napravili.
Ali nemojte pokušavati ništa pogibeljno. :)
Post je objavljen 20.11.2006. u 22:16 sati.