Do samo jučer si se zaklinjao da češ biti moja vječnost.
Da češ zauvijek biti uz mene.
Kako li si lagao samo.
Zašto si obećavao ono što nisi mogao ispuniti?
A ja sam se zaljubila i voljela te.
Nisam si mogla pomoći, a samo se budale tako zaljubljuju, ali srcu se ne naređuje.
Bilo ti je teško odoljeti.
Predivnih 8 mjeseci moga života.
Tada nisam shvaćala da si zbilja malen i da te lako pokolebati, da nemaš svoju volju.
A ja ne želim biti nametljiva i moliti, nije u mom stilu.
Ne molim, nikad i nikoga za ništa.
Pa ni tebe.
Ponos, možda nije uvijek dobar, ali u slučaju sa tobom barem me je spriječio da ne ispadnem totalna budala.
I ono što sam napravila ne bi nikada da nije bila u pitanju ljubav prema tebi.
Spustila sam se, nisko… ali sam stala na vrijeme, shvatila da je dosta.
Ali radi ljubavi i radimo glupe stvari.
Ali ti si na gubitku… kad shvatiš potraži me… ali onda češ ti puzati.
A ja, ja ću biti snažnija nego ikad, lijepša nego ikad, pametnija, sretnija nego što sam sa tobom bila.
Napokon ću te ostaviti iza sebe… doći će i taj dan… već dolazi.
A ako ti ne potražiš mene, ja ću tebe i još jednom ti dokazati da sam uspjela i bez tebe, da sam opet ona snažna osoba koja sam bila i prije tebe.
Jel ja se uvijek oporavim…
Post je objavljen 20.11.2006. u 22:35 sati.