A jebate, otišlo sve u ku. Pa danas ujutro (doduše da dragi Danči pišem ja i čitam blogove prije sedam ujutro!!) je još sve bilo tu. A sad nema. Štani...
E oču ku sad to vadit iz arhive i boktepitaj šta radit. Nek si sami vade... (mislim ovi iz uredništva!).
Ps. Navodno je sve u arhivi ali ja to ne znam povaditi...
Anyway, rođendan završio danas rano ujutro kad nam je zadnji svat u ranu zoru, (six in the morning) otišao s Guzdom prema Metropoli (Mali što je stigao s busom iz Zg).
Frendica nije mogla doći na rođendan, a muža je, rođenog Talijana, oca familije koji i nakon više od petnaestak godina ne govori hrvatski, a brate mili, kao i svi Talijani niti engleski (što me čudilo u startu za jednog akademsko - obrazovanog tipa) bolila glava, pa mu se nije dolazilo po dijete. No da, pošto tip i dalje živi i radi u Italiji, frendica u Hrvatskoj, a klinci se lagano seljakaju od vikenda do vikenda (oni su, da se razumije i dalje u braku!) između škole, vrtića, baka i djedova.... ma luda kuća.
Naravno, svi odlično govore oba jezika! No, na svu tu frku oni se stignu družiti s nama, za razliku od nekih naših "na pet minuta" od kuće "prijatelja", a ne vidimo se mjesecima...
Kumovi nam stigli oko osam navečer. Već sam mislila što ćemo s s njihovim malim danas ujutro kad dođe vrijeme za školu i posao.... (jebi ga, ne može Guzda uokrug po lijepoj našoj na posao do Metropole..)
Malo su si posjedili (zagrljeni), malo smo se gledali, malo udisali, malo kašljucali...
Kako je to tužno kad ti život ode na drugu stranu. U ovom slučaju nije život, već načini naših života ili kako bi se to bolje reklo - načinu naših razmišljanja o životu...
Pita mene danas Guzda - "Jesmo li se mi totalno promijenili ili su oni otišli na kvasinu? Ili to oni misle za nas...?"
Nekako imam osjećaj da se i dalje jednako dobro družimo s nekim drugim prijateljima, da ne velim - nekim novim prijateljima, pa si nekako mislim da se nismo promijenili mi....
Teško je sad postaviti pitanje što vi mislite....
Post je objavljen 20.11.2006. u 21:06 sati.