Potonje asistencije nisu česte u slučajevima individualnih nesreća , već su učestalije glede općih katastrofa.
Bit će dovoljno spomenuti jedan primjer koji će objasniti ono što sam mislio .
U velikoj oluji koja je prije nekoliko godina poharala našu obalu zatekao se ribarski brodić , otisnut daleko od obale . Na brodu su se nalazili stari ribar i mali dječak . Starac se nekoliko minuta uspjevao držati za prevrnuti brod . Nije bilo nikakve fizičke pomoći , a da je i bilo po takvom vremenu ništa se nemože učiniti .
Stari je ribar zna da ne postoji nada za spas i da je smrt samo pitanje trenutka . Osjetio je ogroman strah Posebno je bio shrvan užasnom samoćom koju je poticala beskrajna vodena masa . Također su ga mučile misli o ženi i obitelji te o poteškoćama u kojima će se zateći nakon njegove smrti .
Naš je pomagač tuda prolazio te je vidjevši starca odlučio mu olakšati situaciju , ali njegov je um bio toliko uznemiren da se na njega nije moglo djelovati .
Zbog toga mu se odlučio prikazati kako bi pomoć bila djelotvornija . Prepričavajući kasnije taj događaj rekla nam je da je bilo divno uočiti promjene na ribarevom licu u trenutku kada ju je ugledao .
Vidjevši sjajno obličje na brodu , pomislio je da mu je za olakšanje muka poslan anđeo . Stoga je osjetio da će kroz vrata smrti proći sigurno , a da će se za obitelj netko pobrinuti .
Nakon nastupa smrti svjesno se oporavio na astralnoj razini zatekavši uz sebe svog "anđela"
Osjećao se kao kod kuće spreman prihvatiti savjet pri započinjanju novog života u koji je zakoračio .
Potom nam je ispričala još jedan slučaj :
"Sjećate li se broda kojeg je zahvatio ciklon prošlog studenog' ?"
Ušla sam u kabinu u kojoj je bilo zatvoreno 12 žena , zatekla sam ih kako tužno jadikuju , plaču i strahuju od smrti. Brod je trebao potonuti , nije bilo pomoći . Sve je upućivalo na dezinkarnaciju u stanju mahnitog užasa , što je najgori način ulaska u novi svijet . Kako bi ih umirila materijalizirala sam se , a one su pomislile da sam anđeo .
Jadne su žene pale na koljena moleći me da ih spasim . Jedna mi je gurnuladjete u ruke , preklinjući me da spasim barem njega . Uskoro su sve utihnule i smirile se , a djete je zaspalo smijući se . Sve su zatim mirno zaspale . Ispunila sam njihov um mislima o nebeskom
svijetu pa se stoga nisu probudile kada je brod potonuo na dno . Osigurala sam njihov san do posljednjeg trenutka. Nisu se ni pomakle kada se san pretvorio u smrt .
Ovaj slučaj pokazuje da onima kojim se pomaže imaju veliku prednost u susretu sa smrću i daleko veću prednost koju su primili na njenim dalekim obalama od onog kome su predali ljubav i povjerenje , onog tko je u potpunosti shvaćao novi svijet u kojem su se zatekli , onog tko je odveo u sigurnost te ih savjetovao kako prilagoditi živote novim okolnostima.
Ovo nas dovodi do jednog od najvećih i najvažnijih odjeljaka rada nevidljivih pomagača - vodstva i pomoći koju su sposobni pružiti mrtvima .
.
Post je objavljen 20.11.2006. u 18:17 sati.