Moguće da je prošli post bio preopširan, lako moguće da je bio posve bespotreban.
Lako moguće da sam pisala o neatraktivnoj temi, moguće da se vama nije dalo čitati.
U konačnici, prošao je samo jedan dan.
Zašto onda ponovno pišem?
Jer je današnji post neophodan u istoj mjeri kao i jučerašnji.
Jer imam potrebu nešto reći i želim to reći bez premišljanja, jer želim odvojiti svoj um od vaših ...
o da, to je puno teže nego što se možda ćini.
Na neki ćudan naćin, prvih 5 minuta nakon što se probudim mi je najdraži dio dana. Ne kada se probudim onako, pola jedanaest, nego kad imam ujutro školu, u pola sedam. Možda ne toliko onih bolinih prvih pet minuta kad mi je glava još uvijek u stanju ... pa čudnom, ali sam budna, to nije toliko lijepo ko kad se taman onako razbudim, taman dovoljno da budem svijesna sebe i svijeta oko sebe, ali i da budem dovoljno uspavana da mi bude ravno sve do Save ...
In the cold light of morning, while everyone's yawning,
You're high.
Volim pjevat tu pjesmu, nije mi nešto posebno poslje, ali taj stih obožavam pjevušiti. Otprilike dobro opisuje stvar :)
Idemo u Česku na maturalac, u Prag. Meni je iskreno žao zbog toga, jer eto, htijela sam vidjeti Pariz i Azurnu obalu, a dobili smo ponudu u kojoj je Pariz po istoj cijeni kao i Prag ... ali ništ od toga, zna se da se heliocentrični sustav vrti oko sunca. :)
Daklem, ja znam da vi nemate drugog posla u životu i zato ću staviti svoj govor na temu ovamo. O da, napraviti cu to, ne brinite se vi. Samo prije zelim reci kako nemam ni najmanju namjeru nervirati se jer na idem u Pariz vec u Prag i da ne cu dopustiti da mi misljenje vecine pokvari maturalac. A to sto ce se oni zabaviti, zapravo i nije problem, barem ne moj, već razredničin. :)
A i skužila sam par trikova za što efikasnije funkcioniranje u društvu. Jedan od njih je da te jednostavno prestane biti briga. Tako jednostavno, a toliko teško za savladati ... ahhh ... sva sreća da napredujem :) Teško i pomalo, ali ide.
Dakle, prvo, htjela bih zahvaliti u ime svih koji su mi pomogli u ovome ljubaznim prezentatorima koji zastupaju Prag, što su nam omogučili da se pravilno pripremimo za izlaganje, pokazali ste pohvalnu korektnost. Hvala vam.
Da na samom početku razjasnim sve dileme, mi nismo samo za Azurnu obalu, daleko od toga.
Mi se zalažemo za to da prilagodimo naše maturalno putovanje, onome opće gimnazije.
Čujem li to neko mrmljanje tamo u zadnjim redovima? Pričekajte s time, do kraja izlaganja.
Ja ovdije govorim o jedinstvenoj prilici za upoznavanje zapadne Europe, konkratnije Francuske, njenog glavnog grada bogate prošlosti i mnogih znamenitosti, svjetski poznate
Azurne obale s najljepšim plažama na svijetu, izuzev jadranskih naravno ;)
O prilici za jedno ambiciozno, sveobuhvatno i cjelovito putovanje za tako malo novaca u tako dobrom društvu.
Azurna obala, što reći o Azurnoj a da to svaki osnovnoškolac ne zna?
Najveći grad, Nica, poznat je po svom starom gradu, prekresnom glavnom trgu s fontanama,
brojnim muzejima, dvorcima, parkovima, te ludom noćnom provodu.
Cennes, san svakog filmofila, ćak i ako nije vrijeme slavnog festivala.
Obavezno razgledavanje Palais des Festivales, palača filmskog festivala, umjetničko središte grada.
Monaco, prva asocijacija, Grand Prix Formule1 naravno.
Jako mnogo egzotićnih vrtova, prekrsano uređen grad, za one sklonije kocki, mnoštvo kasina.
Također na putu za Monaco susrećemo mnoge zanimljivosti- tvornica skupocjenog parfema Fragonard, katedrala obitelji Grimaldi, Oceanografski muzej i mnogo, mnogo vrtova.
Ti Francuzi očito jako vole vrteve.
Nadalje, o točan program nam nije poznat, ali hey, mislim da se možemo pouzdati da nam bekavci imaju samo najbolje stvari u planu.
I nezaobilazan je naravno Pariz. Taj jedinstveni svjetski grad, poznat po više znanemitosti nego cijela Hrvatska. Naravno, nezaobilazni su Eiffelov toranj, Luvre, za koji bi nam trebalo više tjedana da ga cijeloga obiđemo, kojeg smo imali prilike nedavno gledati u DaVincievom kodu. Zatim tu si Bastilla, Crkva Notre Dam, San Želize, Pigal ... zaista, grad nevjerojatne veličine i dojmljivosti.
A prema nekim izvorima, za one malo manje ozbiljne, posjetili bismo i Disneyland.
Možda ste čuli kako oni zapravo ne žele da idemo s njima te da je informacija koju imaju razrednici obaju razreda,da smo dobrodošli rezultat nekakve velike svijetske zavjere, ali
činjenica jeste da smo dobili službeni poziv, koji bi bilo pametno prihvatiti, ako ništa drugo, onda zbog novaca.
Jer rezumijemo da su financije velik problem i da bi većina vas rado išla u Pariz da si mogu priljuštiti takav luksuz. Da, teška su vremena, i nema novaca i za puno važnije stvari od skupih maturalnih putovanja, i to posebice mi, teenageri osječamo na vlastitoj koži, jer se moramo snalaziti bez prebijene pare u đepovima ...
Ali omjer onoga što se iz ovoga putovanja dobije i cijene je više nego zadovoljavajući sa ovim putovanjem, jer njime stićemo jedinstvena iskustva, koja su neprodjenjiva.
Recime mi, koja je cijena pogleda s Eiffelove tornja?
Koliko vrijedi doživljaj plaže koja se proteže u nedogled s toplim pjeskom pod nogama?
A za sve ostalo? Tu je Mastercard. :)
Mnogi od vas će pitati što je s visokim cijenama u dučanima, kafićima, restoranima?
Mislim da nam zdrav razum zbilja govori da nije i prevelika cijena odreći se neke posebne hrane, dok ste na takvom putovanju. A i u hotelima će nas valjda za te novce dobro nahraniti.
Sladoleda imamo i doma ^^ A i druga grupa je sama izjavila da oni nemaju nikakvih inetresa za opijanjem i konzumiranjem svega i svaćega, tako da ih visoke cijene i ne bi trebale previše smetati :)
Onda nadalje, neki su možda čuli glasine da francuski hoteli imaju jako stroga pravila, ali to su samo glasine bez da su potvrđene te stoga možemo samo zakljućiti da su lažne, te da se u njihovim hotelima nudi jednako slobode kao i bilogdje drugdje.
Pitanje je također i dugotrajna vožnja busem. Ali pitam ja vas, što više zbližava ljude od spavanja u neudobnim sjedalima dok ti susjed zabada lakat u rebra?
Koje su vrijednije forografije od onih ljudi snimljenih u busu kako spavaju otvorenih usta slineći po sebi. Također, to putovanje busem omogućuje posjet mnogobrojnim usputnim mjestima, koja su svakako vrijedna pažnje. Putovanje busem je zapravo najidealnije za takvu vest putovanja.
Dakle, ovaj razred stalno ponosno istiće svoju posebnost, zašto bismo onda uzeli maturalno putovanje na koje idu gereracije i generacije, bezbroj razreda, zašto ne bismo bili orginalni i posebni i pridružili se općoj gimnaziji na posebnom putovanju, putovanju na kojem bi nam mnogi zavidjeli ?
Zašto da se zanosimo vlastitim interesima, sukobima, umišljenošću, predrasudama ? Ako želimo, možemo se ponašati kao da ne poznajemo b razred, iako mislim da ima nas koji imaju dobre prijatelje među njima, i kojima njihovo društvo ne bi nimalo smetalo. Uostalom, idemo s njima samo da vi nam bilo jeftinije, zar ne ?
I na kraju samo da naglasim da se ja ovdije ne borim za vlastite interese, već da mislim na interese cjelog razreda, da svatko dobije priliku upoznati obije alternative, te glasati po svojim željama i nahođenju, ali i shvatiti da je kamo odemo svejedno dok god među nama nema gorčine i neprijateljstva, dok god shvaćamo da je konačna destinacija izglasana demokrastki i pravedno te dok budemo tolerantni prema svim mišljenjima i željama, te svakog pojedinca, najglasnijeg i najtišeg uzmemo jednako ozbiljno.
Ako postignemo takve izbore, zaista, nije bitno koja će destinacija pobjediti, jer imat ćemo maturalno putovanje kakvo se može samo poželjeti može- biti ćemo pravi razred.
Pouka? Ako ikako možete odite u Francusku na maturalac, ili na neki još više cool mjesto i pošaljite mi razglednicu :)
ne sviđaju mi se cure koje ne drže do sebe (pritom mislim prvenstveno na pretilost), ni one nadrkane darkerice kojima sve ide na živce.
Ovo se zove otvorena provokacija. Mislim da je vrijeme da tom liku netko objasni koliko je zapravo život beznaćajan truo i bolan i koliko sam ja nesretna u svojoj patnji. Rezanje žila obavezno. ^^
Sitni užitci sačinjavaju život, zar ne?